Hana se dugim i sporim koracima uspinjala uz stepenice do svoje sobe. Teška torba visjela joj je na jednom ramenu, dok je u drugoj ruci držala svoj ljubičasti mobitel i slušalice.

Htjela se što prije presvući u udobniju odjeću i zaboraviti da se današnji dan ikada dogodio. Osjećala je nelagodu zbog današnjeg potresa. Ignorirajući nered u svojoj sobi, spustila je torbu na pod te se zaputila prema ormaru.

U tom trenutku ugledala je nit koja je visjela u zraku i koju je mogla lako ne ugledati da je gledala pod drugim kutom. Nit je bila tanka kao igla i visjela je sa stropa Hanine sobe, te je skoro doticala čupavi tepih. Mijenjala je boju iz zlatne u srebrnu te se presijavala poput sunčeve svjetlosti na površini mirne vode.

Hana se pažljivim koracima zaputila prema niti primijetivši da se unutar srebrne i zlatne boje pojavila još jedna boja. Isprva joj je izgledala kao crna, no ispostavilo se da je riječ o najtamnijoj crvenoj boji. Čula je kako nit diše, izvijajući se ispred nje, kao da nešto želi izaći van.

Iako je današnji dan željela zaboraviti, pamtit će ga još dugo, jer ono što je izašlo iz niti bilo je zastrašujuće.

Ivana Del-Vechio, 4. A

Izvor fotografije: https://pixabay.com/photos/scribble-painting-drawing-artistic-82950/