„Čašica“ razgovora s ravnateljicom već prvi tjedan prvoga razreda

Prvi tjedan srednje škole. Vjerujem da se svi možemo složiti da je pomalo zastrašujuće iskustvo uz koje ne vežemo baš ugodne uspomene.

Novi ljudi, nova okolina, u našem slučaju još i nove prilike za izgubiti se u školi. Žao mi je sadašnjih prvih i drugih razreda što ne moraju prolaziti kroz muke traženja i pamćenja brojeva učionica i što nisu imali priliku promašiti učionicu, ali ako im korona dopusti, gubit će se nagodinu u drugom i trećem razredu. Ipak, osim po tom gubljenju po školi, moj razred prvi tjedan škole pamti po naša tri zlatna dečka. S tim prvim tjednom smo si stvorili reputaciju, koja se nažalost još uvijek potvrđuje. U rozoj učionici Hrvatskog na katu imali smo vreće za sjedenje punjene stiroporom. Što bi moglo poći po krivu? Eh, pa kad bi se na njih sjedalo ništa, ali naš prvi junak zlatne trojke odlučio je na jednoj od njih izvršiti veliki prasak. Da, skočio je na nju, a iz nje je iskočio mali milijun stiropornih kuglica koje su neki učenici narednih pola godine pronalazili u džepovima torbi. Naš junak ipak je preuzeo odgovornost za svoj odličan skok i kupio školi novu vreću, ali ga je to osim novaca koštalo i odlaska kod ravnateljice, naglašavam, odmah u prvom tjednu škole. Voljela bih reći da je to bio jedan jedini put u tom tjednu da je netko iz razreda morao na „čašicu“ razgovora u ravnateljičinom uredu, ali nije. Naša zlatna trojka odlučila je silazak niz stepenice prvog kata škole učiniti nešto zabavnijim. Umjesto silaženja stepenicama, oni su sišli kližući niz rukohvat ograde da bi ih na početku stepenica dočekala ravnateljica. Da je ured bio na mjestu učionice Fizike, mogli su samo uklizati unutra. Eto, ovo su samo dvije male nezgodne zgode prvog tjedna škole. Reći ću vam samo da smo već godinu dana zapeli u učionici Fizike, odmah preko puta ravnateljičina ureda, neki kažu s razlogom.

Hana Mital, 3. B

Izvor fotografije: https://bit.ly/3t2MmBh