Ozljede se ne događaju samo na satu TZK

Bio je to običan školski dan s krasnih sedam sati. Iako je tih sedam sati bilo naporno, učenici 1. C razreda nekako su ih preživljavali.

Kako se taj tjedan uveo odmor od deset minuta nakon petoga sata, prvašićima je to bio užitak. Vrijeme je curilo i taj se odmor bližio. Nakon engleskog, desetominutna pauza bila je savršena. Bar za neke. Većina učenika šetala je po razredu jer je vani bilo loše vrijeme. Nekolicina učenika je pak sjedila za svojim klupama i ponavljala Njemački koji je uslijedio idući sat, a postojala je mogućnost da profesorica pita. Tako je i učenica u zadnjoj klupi srednjega reda, Ena Karakašić, revno ponavljala gradivo. Iza nje se nalazio stakleni ormar s vrstama stijena, a taman je pod tim odmorom došla prof. Eržić. Trebale su joj neke stijene i, naravno, Ena se javila da joj pomogne. Kako su joj ruke bile pune, Ena je otvorila staklena vrata iza sebe i u jednom trenutku nešto ju je pogodilo u glavu. Nastavilo je padati, a svi su se okrenuli i gledali je li ostala živa. Na svu sreću, bili su to samo kartoni sa vrha ormara, ali profesorica se jako zabrinula. Eni nije ništa bilo, osim što se smijala kao i većina razreda. Priznala je da nije imala pojma što se događalo u trenutku padanja, samo da je osjetila bol nasred glave. Dobro da su ju pogodili kartoni, a ne neke od izloženih komadića stijena.

Ena Karakašić, 1. C

Izvor fotografije: https://bit.ly/3eXb7Xq