Tinejdžerka je, ali drugačija od ostalih

Mlada 14-godišnjakinja odlučila je odgovoriti na nekoliko pitanja u kojima se nalaze i današnji problemi, kako svjetski, tako i tinejdžerski. Ona čita, ne voli podjele i nejednakost, a dolazi iz obitelji koja je kao udomiteljska obitelj udomila trojicu dječaka.

Slobodno vrijeme rezervirano za slušanje glazbe i čitanje

Zašto si odabrala upisati baš gimnaziju u Novoj Gradiški?

Već od trećeg razreda osnovne škole sam sama sebi rekla, ali i obitelji, da želim upisati gimnaziju. Za tu školu znam jer su moje obje sestre išle tu, tako da me je jako zainteresirala. Želim studirati anglistiku tako da je i to razlog zašto sam upisala GNG.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme provodim tako što slušam pjesme ili čitam knjige, bilo to na papiru ili u elektronskom obliku (ako nemam tiskanu knjigu uza sebe u tom trenutku).

Što misliš o današnjim mladima i njihovim stavovima prema knjigama?

Mislim da trebaju čitati više, no naravno da ih ne želim tjerati ili dati dojam da moraju čitati, to je njihov odabir, ali prema mojem mišljenju, trebali bi čitati više. Smiješno mi je kada kažu da nisu pročitali knjigu od drugoga razreda osnovne, kao da je to nešto čime se trebaju ponositi…

Kao iskusna čitateljica knjiga, što bi poručila mladim ljudima?

Prije sam čitala samo lektire, i to ne sve. No, sve se promijenilo sa samo jednom knjigom, a to je bila knjiga Harry Potter i kamen mudraca. To je prva knjiga iz serijala HP koja me je uvukla u čitanje, a nikada nisam ni mislila da ću čitati i imati toliku kolekciju knjiga koju sada imam. Mladima bih poručila da se okušaju u čitanju, barem neke kratke knjige za početak. Ništa ne možete izgubiti, jedino dobiti na tome da postanete čitač knjiga, što je iz mojeg iskustva, izvrsno.

Što te čini posebno sretnom i zadovoljnom u životu?

Sreća je moja obitelj, također i knjige. Knjige su moje „sigurno mjesto“ te me to jako zadovoljava. Sretna sam i kada nema diskriminacije među rasama, spolnim orijentacijama i slično.

Ponosna na svoju obitelj koja je pružila dom trojici braće

Kako je tvoja obitelj došla na ideju udomljavanja djece?

Puno smo razmišljali o tome, slušali povratne informacije od ostalih udomiteljskih obitelji, raspitivali smo se oko toga također kod drugih udomitelja te smo se jednostavno odlučili za to. Htjeli smo osigurati dvojici dječaka dom i skrb, ali smo dobili troje braće. Najstariji ima jedanaest godina, srednji pet, a najmlađi tek tri.

Kako se osjećaš u vezi s usvojenom djecom u tvojoj obitelji?

To što je moja obitelj udomila troje braće, dala im siguran smještaj i sve što roditelj treba dati djetetu čini me sretnom i ponosnom, prvenstveno na moju mamu koja je udomiteljica.

Za kraj – o svemu pomalo

Jesi li komunikativan tip osobe i kakav stav imaš prema onima koji su zatvoreni tip osobe?

Treba mi vremena da se otvorim i opustim tako da se smatram zatvorenim tipom osobe, ali kada bolje upoznam neku osobu, lako mi je biti komunikativna. Stav prema zatvorenim osobama je da su super slušatelji, daju dobre savjete i jednostavno su vrlo dobre osobe.

Od aktualnih svjetskih tema, što te najviše zabrinjava?

Klimatske promjene i negativan utjecaj smeća na okoliš. To je nešto što me najviše zabrinjava.

Da možeš, što bi promijenila na svijetu?

Da svi budu jednaki. Govorim i o ženama i muškarcima, da muškarac nije „šef“, a da žena nije „ona koja sve radi“. Jednakost. Između rasa, spolnih orijentacija također, ne samo između žene i muškarca.

Ena Karakašić, 1. C