Danas je teško izabrati što ćemo biti kad odrastemo

U razgovoru s Petrom dotaknuli smo se tipičnih tema vezanih uz svakodnevni život srednjoškolaca: odabira škole i fakulteta, slobodnoga vremena rezerviranoga za sport i izlaske.

Cilj za budućnost zacrtan je: strojarstvo

Gotovo su četiri godine školovanja iza tebe u Gimnaziji Nova Gradiška. Zašto si se uopće odlučio na gimnazijsko srednjoškolsko obrazovanje?

U osnovnoj školi sam već odlučio kako želim fakultetsko obrazovanje, pa sam zbog toga izabrao gimnaziju za srednju školu. Činilo mi se to najboljim rješenjem za daljnje školovanje.

Je li tvoj izbor srednje škole bio promašaj ili dobra odskočna daska za budućnost?

Sad već vidim kako sam dobro izabrao. Mislim da sam stekao potrebno znanje za ono što sam izabrao poslije gimnazije. Ove školske godine pripremamo se za maturu. Bit će puno posla, ali mislim da neće biti problema. Osim obaveznih predmeta već sam izabrao fiziku za izborni predmet. Planiram studirati strojarstvo na Sveučilištu u Zagrebu.

Zašto si izabrao strojarstvo za buduće zanimanje? Imaš neki određeni motiv ili si se već susretao s tim u životu, pa ti se čini zanimljivo?

Danas je teško izabrati što ćemo biti kad odrastemo. Može se dogoditi da se kasnije predomislimo, ali strojarstvo mi se čini kao posao budućnosti. Tržište se stalno mijenja, mnogi nemaju posao jer nekog zanimanja ima previše. Želim uspješno diplomirati i raditi.

Poruka za buduće gimnazijalace: budite svoji

Uz učenje i obaveze kako provodiš svoje slobodno vrijeme? Koliko se zapravo stigne posvetiti sebi i svojim prijateljima kad je obaveza puno?

Ako se dobro organiziram, onda stignem puno toga. Idem u teretanu i treniram košarku. Vikendom učim i izlazim s prijateljima. Nažalost s košarkom sam malo stao.

Što se dogodilo? Zasićenje sadržajem ili neka nezgoda?

Na županijskom natjecanju imao sam ozbiljniju ozljedu. Polomio sam lijevu ruku i zbog toga nisam gotovo ništa trenirao. Opravak je dugo trajao. Još uvijek se liječim. Čekaju me i fizikalne terapije.

Svaki učenik ima svoje najdraže premete i one koje baš ne voli. Koji su tvoji?

Najviše volim fiziku, jer su teme zanimljive. Profesor Zlatko Matijašević je zanimljiv predavač, a mi ga u školi zovemo Zlaja. (smijeh) Nemam neki posebni predmet koji nešto posebno ne volim.

U dvije školske godine u školi se puno toga promijenilo zbog pandemije koronavirusa. Koliko je to utjecalo na tvoje školovanje, a koliko na druženje s prijateljima?

Imali smo online nastavu i to je prošlo dobro. U početku smo se zabavljali, kasnije je to postalo ozbiljno kao i prava nastava. Dosta smo bili u izolaciji, pa smo se manje kretali. Sad je već bolje. Ipak možemo van i družiti se, ali moramo paziti na epidemiološke mjere. Nekad mi smeta, ali moram kao i svi drugi. Navikli smo se.

Maturanti se vesele norijadi, tulumima, ekskurziji. Kakvi su planovi u tvom razredu?

Imamo velike planove. (smijeh) Kao i sve generacije prije nas, idemo na ekskurziju. Zasad smo isplanirali Budimpeštu ako ne završimo u karanteni. Za norijadu smišljamo kostime, a imamo već nekoliko ideja. Želimo biti originalni kao i sve četiri godine školovanja. Nadamo se dobrom provodu i lijepim uspomenama.

Imaš li neku poruku za buduće generacije gimnazijalaca?

Da. Budite svoji. Budite novogradiški gimnazijalci.

Damjan Rakić, 4. B