Osjećaj za vrijeme online nastave je kao da smo na groblju

Biti tinejdžer izazovno je i u uobičajenoj situaciji, a opasnost od zaraze koronovarisuom to čini još zahtjevnijim. Uz to, središnju je Hrvatsku pogodio i potres. Škole i fakulteti su zatvoreni, nastava se odvija putem interneta i televizije, otkazana su sportska i školska natjecanja, kao i pripreme za maturu, a druženja s prijateljima ograničena su na dopisivanje ili video razgovore. Pitali smo mlade kako se osjećaju i što ih brine. Evo što su istaknuli:

„Vikendom sam se nalazila s prijateljima, ali sada većinu svog vremena provodim kod kuće.“

„Teško se nosim s trenutnom situacijom.“

„Jako sam pod stresom i sve se promijenilo.“

„U brizi sam zbog online nastave i kako će se stvari razvijati oko mature.“

O utjecaju pandemija koronavirusa na mlade razgovarali smo s Petrom Brkićem iz 4. B.

Lockdown nas je naučio cijeniti druženje s ljudima

Dobar dan Petre, kako si danas?

Jako dobro, hvala na pitanju!

Za početak bih te pitao kako provodiš dane tijekom ove pandemijske krize?

Da budem iskren u početku je bilo veoma teško, pogotovo za nas koji smo se bavili nekom vrstom sporta. Natjecanja su se odgađala, treninzi su postajali sve rjeđi, što je dosta utjecalo na naše mentalno zdravlje.

Jesi li se osjećao anksioznim, odnosno povlačio se u sebe i osjećao usamljeno?

Nisam osjećao toliku dozu anksioznosti, sam po sebi sam veoma društven i brzo nađem način kako da ubijem dosadu, ali s vremenom se osjećao pritisak zbog izolacije koja je dugo trajala.

Kako si se osjećao za vrijeme lockdowna, jesu li ti nedostajali prijatelji?

Naravno da su mi jako nedostajali prijatelji, da nije bilo društvenih mreža izgubio bi se svaki kontakt s prijateljima.

Misliš li da smo sada zapravo počeli cijeniti to što možemo kako tako se družiti s prijateljima, svojim voljenima, odlazak u kino/kavu itd.?

Mislim da da, ljudi polako počinju shvaćati da smo svi zapravo socijalna bića, bića kojima treba prisustvo drugih, jer imamo potrebu razmjenjivati iskustva s drugima, ljudi su više počeli cijeniti male stvari. Čovjek tek kada izgubi nešto počinje zapravo shvaćati koliko mu je to unosilo radost u njegov život.

Online nastavu u početku nismo ozbiljno shvaćali

Što misliš o online nastavi i što o njoj kažu tvoje kolege iz razreda?

Petar: Iskreno, u početku nam se jako svidjela, pogotovo dečkima, jer smo mi dosta vezani uz računala, pa je to isprva bilo jako zanimljivo. Na to smo gledali kao privremeno rješenje koje će trajati najduže mjesec dana, te da se čisto malo odmorimo od škole.

Jeste li se uspjeli ikako odmoriti?

Prvih dana da, znate dok se sve to uštima i tako dalje, međutim kasnije je postalo jako zamorno. Osjećaj je bio kao da smo na groblju.

Je li onda bolja normala nastava ili online?

Definitivno normalna nastava.

Zašto?

Kada smo u školi nastavno gradivo odradimo i to je to, dok kod online nastave nekad se sve to zna protegnuti do kasnih večernjih sati, gotovo kao da nam je to posao.

Hvala ti puno Petre što si odvojio malo vremena i odgovorio na nekoliko pitanja, nadam se da će se ova situacija popraviti i da ćemo se što prije vratiti u normalu.

Tome se i ja duboko nadam. Nema na čemu, i drugi put!

Možemo zaključiti kako se ova situacija proizišla iz pandemije koronavirusa ponajviše nije svidjela tinejdžerima jer im je oduzela dio djetinjstva i stavila ih u jako teško situaciju, punu stresa i anksioznosti. Stoga se svi duboko nadamo kako će ova pandemijska kriza što prije završiti te da ćemo se svi moći vratiti normalnim životima bez maski i bojazni od novih i strožih mjera.

Anđelo Gogić, 4. B

Izvor fotografije: https://www.today.com/health/why-aren-t-teenagers-taking-coronavirus-seriously-t186255