Suvremena svakodnevica je čvrsto isprepletena s tehnologijom. Posebno mjesto zauzima tehnologija cyberspacea (nefizičkog, virtualnog prostora stvorenog pomoću računalnih sustava).
Internet, često zvan i „mreža svih mreža“, čine milijarde računala umreženih u poslovne, trgovačke, kućne… mreže koje služe za razmjenu informacija i usluga poput pošte (e-maila), društvenih mreža (Fb, Linkedln), razgovora (chatova) itd. On nam je omogućio zadovoljavanje različitih potreba bez direktnog fizičkog „oči u oči“ kontakta s drugim ljudima. Brzo i lako možemo doći do informacija, novih prijatelja, sklapati poslove, pri čemu više ne postoje geografska ni vremenska ograničenja. Sve što želimo saznati i učiniti je „samo jedan klik daleko“. Stvarni svijet u kojem je potrebno uložiti vrijeme i trud da bismo nešto postigli prestaje biti zanimljiv jer je u virtualnom svijetu sve brže i dostupnije. Razgovori postaju kraći, služimo se kraticama, sličicama, animacijama…
Vjerujem da je mnogim ljudima teško zamisliti život bez interneta, pametnih telefona, Fb-a ili Wikipedije. Kao i mnoge druge stvari u životu, i virtualni svijet ima svoje dobre i loše strane. Pozitivno je što može olakšati učenje, razmjenu informacija, poslovne komunikacije (npr. e-bankarstvo).
Na žalost, sve te prednosti mogu se zloupotrijebiti i korisnicima prouzročiti različite oblike štete. Zabrinjava što su su se brojni oblici nasilja, posebno vršnjačkog, preselili iz stvarnog svijeta u virtualni. Težinu cyberbullyingu daje činjenica da zlostavljanje putem interneta može biti anonimno, čini se da ga je nemoguće izbjeći i često je nastavak tradicionalnog zlostavljanja. Zlostavljano dijete se ne osjeća sigurno niti u vlastitoj kući. Uzroci zlostavljanja su različiti. Neki zlostavljači misle da je to smiješno, neki vide žrtvu kao gubitnika, neki ne vole neku osobu, a neki čak ni ne vide problem u zlostavljanju. Najznačajniji znakovi da je dijete zlostavljano putem interneta je promjena navika korištenja modernih tehnologija, odnosno izbjegavanje računala i mobitela. Kao i u brojnim drugim područjima života, i ovdje je veoma važna prevencija.Važno je shvatiti da zlostavljanje nije način – nijedno dijete ili mlada osoba ne zaslužuju da ih se zlostavlja. Žrtve ovakvog zlostavljanja nemaju sigurno utočište. Mi ih možemo ohrabriti da traže pomoć i ne pate sami. Potencijalne probleme pri korištenju modernih komunikacijskih tehnologija bolje je spriječiti nego liječiti.
Svaka mlada osoba treba znati sljedeće:
- Nemojte davati osobne informacije na internetu
- Nikada nikome (osim roditeljima) nemojte reći lozinke
- Ako vam netko pošalje zlonamjernu ili prijeteću poruku, nemojte odgovoriti već je pokažite odrasloj osobi kojoj vjerujete
- Nikada ne otvarajte e-mailove od osobe koju ne poznajete ili od nekoga za koga znaš da je zlostavljač
- Ne stavljajte na internet ništa što ne želite da vide drugi ljudi
- Ne šaljite poruke kad ste ljuti – pitajte se kako biste se vi osjećali da dobijete takvu poruku
- Pomozite osobi koju zlostavljaju tako da ne prikrivate nasilje i odmah obavijestite odrasle
- POŠTUJTE PRAVILA PONAŠANJA, KAO I U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU!
Veoma je važno biti svjestan činjenice da mi imamo kontrolu nad svojim vremenom i da sami biramo hoćemo li ga koristiti u stvarnom vremenu i prostoru, sa stvarnim ljudima, ili ćemo uključivanjem uređaja postati dio virtualnoga svijeta. I stvarni i virtualni svijet imaju puno dobrih strana dok god vodimo računa o svojoj i sigurnosti drugih ljudi!
Koraljka Hausnet-Lasović, prof.