U veliki bazen ušla je sa samo 4 godine, a ubrzo je prešla na plesni podij

Plivačka i plesačka senzacija iz Ujedinjenog Kraljevstva

U ovom kratkom intervjuu donosimo najzanimljivije činjenice o mladoj britansko-hrvatskoj plesačici Emanueli Zetić – o njezinim osvojenim nagradama, životu u Ujedinjenom Kraljevstvu te društvenom statusu.

Dobar je osjećaj kada shvatiš da si nešto postigao svojim zaslugama

Odakle želja i interes za ovakve dvije teške, komplicirane discipline – plivanje i ples?

Sve je počelo negdje početkom 2011. godine kada sam s ocem gledala neku vrstu plivačkog natjecanja, s tim da se ne sjećam točno o čemu se radilo. Bilo je vrlo zanimljivo te smo se ja i moj tata nakon toga natjecali koji će plivač brže stići do cilja. Tada sam se kao četverogodišnja djevojčica zainteresirala za tu disciplinu te su me roditelji ubrzo upisali u rekreacijsko plivanje. Kada sam shvatila da nije toliko lako i zabavno kao što se čini, još u vrlo mladoj dobi sam planirala odustati, ali je opet još jedan dio mene govorio da se tome posvetim.

Četiri godine kasnije zainteresirala sam se za moderne plesove i blago počela odustajati od plivanja. U plesački klub sam upisana već 6 godina i uživam u onome što radim. Interes je došao samo odjednom, iz pukog trenutka te se plesom planiram i dalje baviti jer je to disciplina u kojoj dosad najviše uživam.

Kojim bi riječima opisala dobitak svoje prve nagrade?

Za takvo nešto nema riječi. Iako sam bila vrlo mala, znala sam da sam nešto postigla svojim radom i zaslugama te mi je bilo jako drago zbog prve medalje (i to još zlatne!) 2012. godine u plivanju na 15 metara za juniore, a posebice jer sam svoje roditelje učinila ponosnima. Iza te prve naredalo ih se još sedam. Pored plivanja, imam i nagrade iz modernog plesa. Više od 10 trofeja i medalja koje sam osvojila diljem Ujedinjenog Kraljevstva, ali i ostatka Europe stoji u vitrini u mojoj kući u Bedfordu.

Lijepo je sa sivog Otoka doći povremeno u Hrvatsku

Postoje li ikoje koristi sudjelovanja u različitim sportskim/umjetničkim disciplinama?

Kod plivanja ih nije bilo toliko jer su se gotovo sva natjecanja događala u blizini moga grada, ali kod plesa postoji bezbroj koristi među kojima je ta da sam zbog plesa bila na turnejama u Lisabonu, Miamiju, Parizu, New Yorku itd. To mi je osobito drago jer sam se doista nagledala svijeta izvan Ujedinjenog Kraljevstva.

S obzirom da živiš u Ujedinjenom Kraljevstvu i da si bila u mnogim državama, posebice zbog turneja, kako bi usporedila život na Otoku i život u drugim državama na temelju onoga što si vidjela?

Život u Ujedinjenom Kraljevstvu je siv. Ljudi su u žurbi, vrijeme je uvijek isto, mentalitet raznolik kao i sami ljudi. U nekim područjima pronalazite više nacionalnih manjina nego pravih Britanaca. Kada sam posjetila Portugal na turneji, očarala sam se ljepotom, hranom i predivnim vremenom koje je pružao Lisabon. Ipak, najljepše mi je bilo u Hrvatskoj koju posjećujem svake godine zbog rodbine jer ona nudi posebnost kakvu ni jedna druga država ne nudi. Na tako malom prostoru ima more, ravnice te snijeg i planine. Nigdje još tako nešto nisam doživjela i ponosna sam što vučem gene iz te zemlje.

Ponosni smo i mi zbog ove tvoje izjave. Kako vidiš svoj društveni status sada, a kako za nekoliko godina?

Nije cilj „napuniti“ svoj društveni status, već uživati u onome što radim. No, ako zaista budem ovako dobivala prilike, sigurno ću ih iskorištavati te se potruditi da ispunim svoj maksimalan potencijal.

Leon Kastmiller, 1. B