Ljubav na dva kotača

Nives Dragičević, vrlo ambiciozna i draga učenica 2.A razreda, odlučila nam je odgovoriti na nekoliko postavljenih pitanja o njenoj trenutno najvećoj ljubavi – motorima.

Nema boljeg osjećaja nego sjesti na motor i prepustiti se adrenalinu

Nives, možeš li nam reći kada i kako se razvio tvoj prvi interes za motore?

Od malih sam nogu voljela motore i uvijek mi je bila želja imati jedan. U svojoj desetoj godini sam dobila svoj prvi motor, malog crossera te se tad razvila još veća zainteresiranost. Kako sam rasla i napokon prerasla svog prvog crossera, tata mi je odlučio kupiti quada (koji nisam previše vozila jer sam pobornik crossera). Nedavno, kada sam napunila 16 godina, dobila sam crossera. Otkad imam ovaj motor, sve više i više želim jednog dana voziti na stazi, odnosno sudjelovati u cross utrci. Trenutno motor vozim samo po šumi i poljskim putevima i nema boljeg osjećaja nego sjesti na motor i prepustiti se adrenalinu.

Koliko se dugo planiraš baviti vožnjom motora?

Motor planiram voziti sve dok mi to bude omogućeno. Ne znam gdje će me život dalje odvesti, možda se zbog budućeg posla neću moći toliko baviti motorima kao što se sad bavim, ali zasigurno planiram što duže voziti.

Spomenula si kako nisi sigurna da će ti budući posao dopustiti da se nastaviš baviti svojim trenutnim hobijem, no postoji li zanimanje koje je povezano s vožnjom motora, a da bi se njime mogla baviti u budućnosti te dobro zarađivati?

Nisam čula za zanimanje koje bi bilo povezano s motorima. Jedino možeš biti profesionalni motocross vozač i od toga zarađivati novce jer ideš na razna natjecanja i imaš dosta sponzora, ali naravno takav korak zahtijeva puno treninga i sposobnosti.

Nosi li tvoj hobi nekakav poseban naziv?

Za moj hobi ne postoji nikakav poseban naziv, iako se “vrste vožnje” mogu podijeliti na cross i enduro vožnju. Moj hobi više priliči enduro vožnji jer je teren kojim vozim grbaviji i na neki način opasniji.

Komentare o curama koje ne znaju voziti ignoriram

Svi smo svjesni činjenice da su žene često podcjenjivane u svijetu zanimanja u kojima prevladavaju muškarci. Koje je tvoje mišljenje o svemu tome – smatraš li da je važno boriti se protiv trenutnih stereotipa?

Potrebno je više obratiti pažnju na to kako se žena podcjenjuje i omalovažava u današnjem svijetu. Čak sam i ja sama doživjela razne komentare od svojih muških prijatelja o tome kako sam cura i kako ne znam voziti, o tome kako to nije za mene, kako nisam dovoljno sposobna i još puno toga. Te komentare treba samo ignorirati jer svaka žena može biti jača od muškarca ako to želi.

Zauzima li ti vožnja motora previše slobodnog vremena ili si pronašla ravnotežu između obavljanja svojih školskih obveza i hobija?

Ne zauzima. Vožnja motorom me opušta i na neki način mi pomaže da prolazim kroz teška i stresna razdoblja.

Postoje li posebne škole ili tečajevi za djecu koja se od rane dobi žele baviti vožnjom motora?

Naravno. Postoje razni klubovi u koje se djeca mogu učlaniti. To je jako dobro jer dijete u bližoj budućnosti može postati, kao što sam spomenula ranije, profesionalni motocross vozač.

Jesi li uočila kakve promjene u svojoj osobnosti nakon određenog vremena bavljenjem motorima? Sjećaš li se kakva si bila na početku i što si osjećala – uzbuđenost, strah? Možeš li to usporediti sa sobom danas?

Prije nego što sam krenula voziti motor bila sam doista plašljiva osoba i nisam imala dovoljno samopouzdanja. Imala sam raznih stresnih situacija u životu koje nisam mogla tako lako riješiti. Otkad imam motor, znam da sve mogu, znam da mi, ako padnem, to nije zadnji put. Ako se ne osjećam dobro i ako me nešto muči, jedino rješenje je da sjednem na motor i odem se voziti jer se poslije toga osjećam bolje, zadovoljnije i dan mi se popravi. Adrenalin mi je postao glavna opcija za rješavanje problema.

Ema Radat, 2.A