Potraga za srećom – uvijek aktualna tema na kazališnim daskama

Kazališna predstava „I drvo je bilo sretno“ teatra Exit, koju je režirao Rene Medvešek,  izvodila se 16. listopada 2021. godine u Domu kulture u Novoj Gradiški. Ova predstava razvila se iz kratke priče za djecu „Dobro stablo“ književnika Shela Silversteina.

Glumica lutkarica i četiri saksofonista

Dolaskom glumaca na scenu započinje četrdesetominutni program. Dva su glavna lika: dječak kojeg predstavlja glumica s lutkom te stablo koje tumače četiri saksofonista. Na samome početku je dječak, prikazan kao lutka, malen i zaigran te bi svakoga dana dolazio igrati se sa stablom. Stablo je voljelo dječaka, a i dječak je volio stablo. Saksofonisti su,  predstavljajući stablo, svirali lako pamtljive i razigrane melodije kad god bi bili zajedno sretni. Glumica bi u dječakovo ime ponavljala rečenicu pjevajući: „Drvo ja te volim jako, jako!“. Ponekad bi dječak zaspao u hladu stabla, no kako su godine prolazile, tako se i dječak mijenjao. Stablo je često bilo samo.

Što je potrebno za sreću dječaka i stabla

Kada se nakon nekog vremena vratio na isto mjesto, upitao je stablo ima li novca. Želio je kupovati i zabavljati se. Stablo je simbolično, izokretanjem džepova saksofonista, prikazalo kako ono novca nema. Dječak se rastužio, no ipak su našli rješenje. Skupio je jabuke te ih odnio prodati. I stablo je bilo sretno. Dječak se nije dugo vraćao. Ipak, došao je opet. Stablo je htjelo da se uzvere uz njegovo deblo, proljulja se na granama i bude sretan. Dječak je na to odvratio kako je previše zaposlen za ljuljane po stablima. Trebala mu je kuća da ga čuva od hladnoće. Stablo mu to nije moglo dati, ponudilo mu je svoje grane kako bi od njih mogao sagraditi sebi kuću. Dječak prihvati i ode. Ali nije se dugo, dugo vraćao. A kad se vratio, stablo je bilo sretno. Htjelo je da se dječak poigra s njime. Ipak, dječak je bio previše star i tužan za igru. Želja mu je bila imati lađu koja će ga odnijeti daleko. Stablo je kao i svaki put do sad, imalo što ponuditi dječaku. Ovaj put, svoje deblo. Od njega je dječak mogao sagraditi lađu i otići daleko, biti sretan. I stablo je bilo sretno, ali ne istinski.

Nakon mnogo vremena, dječak se vrati. Stablo mu se ispričavalo jer mu više nije imao što god darovati. Dječaku više nije trebalo mnogo, samo mjesto da sjedne i odmori se. Stablo reče kako je sada, za sjedenje i odmor, stari panj sasvim dovoljan. Pozove ga da sjedne i  odmori se pa dječak tako učini. I stablo je bilo sretno. Predstava završava naklonom glumaca i gašenjem rasvjete.

Kreativna scenska rješenja u funkciji prenošenja važnih poruka

Vrlo dobro i kreativno osmišljeno prikazane su radnje i likovi. Kostimografija je bila domišljata. Saksofonisti su svojom glumom bez riječi, samo glazbom (isprva samo sviranjem, kasnije i četveroglasnim pjevanjem) odigrali svoju ulogu vrlo očaravajuće. Upečatljiv dojam ostavio je trenutak darovanja grana dječaku, gdje su instrumenti metaforički prikazani kao grane stabla. Glumica je svoju ulogu dječaka dijelom otjelovljavala osobno, a dijelom kao lutkarica dječjeg lutkarstva. Osvjetljenje je bilo efektno prikazano ponajviše u trenutku kada dječak sanja kako je kralj šume. Zamisao je poučna i lako shvatljiva. Predstava opisuje na jednostavan način tipičan tijek čovjekova života. Prikazuje pojedine faze čovjekovih prohtjeva i želja, od manjih prema većima, gdje na kraju imamo samo starog čovjeka koji nakon svega toga želi mir.

Predstava mi se svidjela jer je uz jednostavan scenski pokret i uz dva lika povezala i na zanimljiv način osmislila izvedbu prvobitno nastale priče. Preporučujem svima koji su to u mogućnosti da pogledaju predstavu jer neće požaliti ni potratiti vrijeme.

Lana Tokić, 1. B

Izvor fotografije: svijetkulture.com