Što podrazumijeva različitost?
Svakog trenutka svijet više nije isti. Time je jedina stvarna dimenzija sadašnjost. Živimo u svijetu u kojemu je gotovo sve različito pa je i samim time logično da je priroda čovjeka u različitosti.
Svaki se čovjek razlikuje među drugim ljudima te se također razlikuje prošlo ja i sadašnje ja. Što se tiče političkoga gledišta, međusobna različitost poboljšava živote ljudi u svijetu. Kada govorimo o različitosti, govorimo o stvarima kao što su religija, boja kože, kultura, jezik, fizičke i mentalne sposobnosti, seksualna orijentacija i rodni identitet. Iako svi znamo da su ljudi različiti jedni od drugih, imamo tendenciju gledati ih iz perspektive normi, i misliti da je svatko tko se u te norme ne uklapa različit. Iz čistog neznanja diskriminiramo – povrjeđujemo, govori Tamara Vojvoda iz Obrtničkg učilišta u Zagrebu.
Politički pluralizam
Kad iz političkog gledišta govorimo o suživotu različitih interesa i načina života u društvu, govorimo o pluralizmu. Također je od bitnih pojmova važno spomenuti multikulturalizam. Jadranka Čačić-Kumpes u svome znanstvenom radu definira multikulturalizam kao kulturnu politiku koja je utemeljena na prihvaćanju činjenice postojanja različitih kultura u nekom društvu ili državi kojom se nastoji postići miješanje ili barem harmonična koegzistencija tih kultura, a oslanja se na nekoliko načela i postulata. Ponajprije je riječ o odnosu pojedinca i grupe,a prioritet ima grupa. Ta dva pojma objašnjavaju kako je različitost bitna zbog tolerancije prema ostalim različitostima. Pluralizam i multikulturalizam nam tumače kako su se kroz povijest događale promjene koje su bile fundamentalne za poboljšanje života određenih skupina ljudi koji nužno ne moraju biti u manjini jer znamo da svijetom upravlja vrlo mali broj ljudi. Dobar opis toga daje Vedrana Rudan u izjavi pet kokakola vodi[1] cijeli svijet.“ Zbog različitosti postoje grupni interesi koji se pokazuju na razne načine. U demokratskim sustavima – svatko tko promiče pojedinačne ili grupne interese ostvaruje ljudska prava, npr. javno prosvjedovanje je ostvarivanje slobode izražavanja.
Zajedničko dobro
Kako se mogu pomiriti različiti interesi različitih skupina i pojedinaca? Koje je najbolje rješenje sukoba i problema koje oni artikuliraju? To je pitanje zajedničkog dobra. Prema teorijama pluralizma, nitko ne zna što je zajedničko dobro prije nego što se održi javna rasprava o toj temi. Sveučilište u Zürichu za obrazovanje učitelja na svojoj stranici nam daje primjer rasprave o javnom dobru: Problem centra za mlade može se riješiti izgradnjom centra, ali i utvrđivanjem pravila kako bi se susjede zaštitilo od previše buke. Najbolje rješenje se mora pronaći kroz dijalog i pregovore, a ishod je najčešće kompromis. U našoj tužnoj prošlosti skupina ljudi koje se smatralo različitima su se nasiljem ili vandalizmom morali izboriti za svoja prava; emancipacije žena, prava crnačkog stanovništva, prava LGBTIQ+ osoba. Mora se napomenuti da se određene skupine mogu podržavati te da može doći do zajedništva. Npr., aktualna situacija u kojoj se međusobno podržavaju članovi BLM i LGBT pokreta zbog policijske brutalnosti i nezadovoljstva bivšim američkim predsjednikom Trumpom. Danas pluralizam zahtijeva od građana da se dogovore oko osnovnih vrijednosti i pravila, a to su međusobno priznavanje: drugi igrači smatraju se protivnicima, ali ne i neprijateljima; nenasilje: pregovori se vode mirnim sredstvima, tj. riječima, a ne fizičkom silom; prihvaćanje kompromisa: svi igrači shvaćaju i prihvaćaju da se odluka može donijeti samo kompromisom; pravilo većine: ako se o nekoj odluci glasa, većina odlučuje; i posljednje pravilo – pravičnost: odluke se trebaju donositi u skladu s ljudskim pravima. Vrlo jasan pokazatelj različitosti mišljenja je npr. članstvo u određenoj stranci. Svaki građanin jedne države zna stavove određene stranke i ako može pretpostaviti da članovi stranke imaju iste stavove kao ta „stranka“. Tako imamo različitost konzervativaca, liberala i onih u centru.
Pluralistička demokracija
Kritičari naglašavaju da je u pluralističkom modelu moć u rukama mnogih. No, zbog različitosti, nejednako je raspoređena pa stoga neki igrači imaju veće šanse u natjecanju različitih interesa od drugih. No, alternativa pluralističkoj demokraciji je jedan oblik diktature. Ovo proizlazi iz konstatacije Winstona Churchilla da je demokracija najgori oblik vladavine osim svih onih ostalih koje su iskušane. Pluralistička demokracija nije oslobođena rizika, no doima se najboljim oblikom vladavine koja se mirno nosi s različitošću svojih članova. Zato nam demokratski uređene države garantiraju prava na našu različitost koja povećava toleranciju i smanjuje diskriminaciju među ljudima što uzrokuje lakše prihvaćanje novih različitosti.
LITERATURA :
https://core.ac.uk/download/pdf/14381139.pdf
https://www.living-democracy.hr/textbooks/volume-4/part-1/unit-3/
[1] Rekla je psovku koja bi otprilike značila ovo napisano.