Moj savjet svima vama je da čuvate tu slobodu i zdravlje koje imate jer tek kada vam se to oduzme shvatite da niste dovoljno cijenili ono što imate.

S obzirom na situaciju koja je trenutno aktualna, tj. pandemiju koronavirusa svi smo upoznati s pojmovima samoizolacija i izolacija. Vjerujem da je većina vas koji ovo čitate barem jednom iskusila samoizolaciju, ako ne i izolaciju na svojoj koži, pa tako i ja. Koronavirus dobila sam početkom 11. mjeseca. U početku, izolacija od ukućana nije bila tako strašna jer se nisam osjećala loše. Gledala sam serije, čitala, odmarala…. Problem se pojavio kada je temperatura počela rasti i nisam mogla ništa osim ležati u krevetu. Umor nije prestajao. Jedan dan sam pomislila da mogu spremiti nekoliko komada odjeće u ormar. Samo da znate, gadno sam se prevarila. Istog trena kada sam podigla majicu, imala sam osjećaj kao da držim sto kila u rukama i morala sam leći. Osjećala sam se usamljeno jer sam naviknula da je moja obitelj uz mene kada sam bolesna. Ta dva tjedna bila su najsporija dva tjedna u mom životu. Moram vam priznati, čak sam se i rasplakala u jednom navratu jer sam mislila da tih 14 dana neće nikad proći. Nikad nisam imala toliku veliku potrebu prošetati gradom, otići u trgovinu ili u školu kao tada. Zahvalna sam što nisam imala velikih zdravstvenih problema, ali nije mi bilo lako, ni psihički ni fizički. Moj savjet svima vama je da čuvate tu slobodu i zdravlje koje imate jer tek kada vam se to oduzme shvatite da niste dovoljno cijenili ono što imate.

Nika Sigurnjak, 4. B