Stara godina je. Par sati prije ponoći. Nalazimo se u jednoj kući. Ljudi koje poznajem i koje ne poznajem. Kuća se sastoji od tri kata, odnosno tri prostorije. Svako društvo nalazi se na jednom katu. Svi se znamo, ako ne osobno, onda iz viđenja.

Na prvom katu karta se bela, na drugom katu je techno glazba, a na trećem katu nalazi se moje društvo. U svakoj prostoriji znam nekoga pa idem od kata do kata. Na prvom katu belu kartaju prošlogodišnji maturanti i ekipa s faksa. Tamo znam puno ljudi. Čim sam ušla u prostoriju, svi su me krenuli pozdravljati. Kad sam srela prijatelja Mateja, odmah je doletio do mene, raširio ruke u zagrljaj te rekao: “Heej, nismo se dugo vidili! Sretna ti Nova!“ Ja mu na to odgovorim: “Heej, da. Nije još Nova, tek za 2 sata.“ On se osmjehne te me priupita: “Odkud ti ovdje?“ Kažem mu: „Ja sam na trećem katu sa svojim društvom.“ Matej reče: „Imam ideju i- ajmo igrat belu. Probaj me pobjedit.“ Pristanem na okladu iako nisam dugo igrala i znam da je on odličan u tome.

Vrijeme je brzo prolazilo. Igrali smo jedan i pol sat bez prestanka. Na kraju je bilo neriješeno. Matej mi je rekao: „Svaka čast. Revanširat ćemo nagodinu!“ „Haha, dogovoreno. Idem do svog društva, vjerojatno ih zanima di sam“, odgovorim mu. Otišla sam na kat do svog društva. Prostorija je bila prazna. Oni su se raspršili po cijeloj kući. Trčeći pokušavam pronaći najbolju prijateljicu jer je minuta do ponoći.

Vraćam se na kat gdje se karta bela. Ulazim na 3,2,1… Prepoznajem ju s leđa, zagrlim ju i viknem: „Sretna Nova, Ivana!“ Ona odgovori: „Sretna ti Nova Ivo!“ Prilazi mi Matej i kaže mi: „SAD ti sretna Nova!“, a ja mu na to odgovorim: „SAD ti zahvaljujem!“. Matej me uzme za ruku i odvuče iz kuće. Kaže mi: „Moram ti nešto brzo pokazati.“ Kako se kuća nalazi u centru grada, žurimo da bismo stigli na vrijeme. Odvukao me u neku šumu. Ja se nalazim iza njega. Pratim ga. Ništa mi ne govori. Toliko ubrza da ga ne mogu pratiti. Viknem mu: “Matej, čekaj!“ On se ne okreće.

Odlučim ići prečacem kako bi ga sustigla. Matej se nalazi u sredini, a s jedne i druge strane okružuju ga dva nepoznata čovjeka. Strah me preplavljuje. Oni u isto vrijeme opale okidač i Mateja pogode u čelo i u zatiljak . Matej je mrtav.

Iva Špoljarić, 4. D