Koliko je ono godina prošlo od tog dana? Sto? Više? Manje? Ni sam se ne mogu sjetiti. Mogao bih zamoliti nekog slugu da mi kaže, no zašto da bezveze mučim jadnog čovjeka? Bez obzira je li prošlo pedeset, sto ili tisuću godina, to ne mijenja ništa.
Prije svih tih godina konačno sam ostvario svoj cilj i osvojio cijeli svijet. Zajedno sa svojim silama zla zdrobio sam sve beznadne junake i vojnike koji su mi stajali na putu. Sjećam se kako sam tada bio pun energije, pun uzbuđenja. Iako sam besmrtni gospodar zla i smrti, iznad slabašnih osjećaja i morala, tada sam se i dalje poput neke male curice uzbuđivao na pomisao vladanja cijelim svijetom. Ali sada, kad je cijeli planet u mojim šakama, kad mi se svi sićušni smrtnici klanjaju iz straha, jedino što se mogu zapitati je… u čemu je bila poanta?
Kad sam tek osvojio svijet, bio sam presretan. Veselo sam vladao čeličnom šakom, klao pobunjenike, tjerao robove da mi dižu spomenike… No to mi je sve dosadilo iznenadno brzo. Zašto da se veselim pobunama i bitkama, kad sam sada dovoljno moćan da ih sve uništim u nekoliko sekundi? Zašto da vladam kao zli tiranin ako nije ostao nijedan hrabri heroj da mi se suprotstavi? Unatoč svim tim silnim fantazijskim bajkama i romanima koje sam pročitao nikad mi nije palo napamet koliko bi bilo dosadno da je priča samo o zlikovcu, da nema junaka. U svim tim pričama, antagonisti uvijek spominju kako žele osvojiti svijet, no gotovo nikad ne govore o tome što će raditi kada konačno uspiju. I sad razumijem zašto.
Realno, što da radim? Sjediti u ovoj raskošnoj prijestolnici po cijele dane i ”vladati” iznimno je dosadno. Ali nemam ništa drugo za raditi! Jednom sam dobio ideju da se možda probam promijeniti, da budem dobar vladar. No to je bilo teško kad mi narod i dalje nije oprostio one male genocide, a sva djeca zaplaču kad ih iznenada posjetim u školi.
Dosta mi je. Najbolje da odem nazad u sobu, malo odspavam i… Ček, pa to je super ideja! Zaključat ću se u sobu i spavati sto, ne, tisuću godina! Dok se konačno ne probudim, moje carstvo će se raspasti i ponovno ću imati cilj! Tko zna, možda ljudi dotad otkriju i neku novu magiju ili tehnologiju da mi se suprotstave! Moram samo otići u svoju sobu, i onda…
…
…
Izgubio sam ključeve sobe.
Luka Šimić, 4. B