Gima nekad i sad
Povodom stotog rođendana naše škole odlučila sam razgovarati s osobama različitih zaduženja i provjeriti kako je bilo prije te kako se te osobe snalaze u Gimnazija sada, ali i bi li se opet vratili u školske klupe.
Marija i Drago – zlatne ruke škole
Neki su ovdje učili, neki podučavaju druge, a neki su glavni u školi kad god treba popraviti i pomoći. Za početak sam pričala s našim domarom ili kako ga od milja zovemo čika Dragom i njegovom suprugom čistačicom Marijom Baković.
Kada ste počeli raditi u školi i kako je bilo tada?
D: Počeo sam raditi davne 1992. godine još u onim ratnim događanjima. Škola je bila dosta oštećena ratnim zbivanjima, pa je bilo dosta popravaka. Penjao sam se čak i na krov i slično, tako da je u tim prvim godinama bilo teže i više zaduženja nego sada.
M: Počela sam raditi prije 22 godine. Prije nas je bilo više i bilo je lakše obaviti sve. Sada je ipak malo teže.
Kako su se učenici prije odnosili prema Vama i je li se taj odnos promijenio?
D: Kakvi su bili i onda, takvi su zapravo i danas! Nekad bih pitao dvojicu da mi pomognu, a njih dođe deset. Svi bi pomogli kada bi bilo potrebe. Uvijek im je to bilo zanimljivo.
M: Učenici su uvijek bili dobri! Uvijek su bili pristojni prema nama. Nikada nije bilo nikakvih problema.
Sviđa li vam se gimnazija kakva je sada?
D: Gimnazija još nije obnovljena do kraja, ali to će sve biti uskoro i kada to bude, bit će sve super i lakše.
M: Škola je puno napredovala što se tiče obrazovnog kadra, ali mislim da ostaje još puno stvari za popraviti kao što su prozori, stolarija i sl. jer je škola ipak dosta stara.
Profesorica Gašparović u strahu od učenika prvog radnog dana
Kako je bilo predavati prije u gimnaziji te jesu li doista učenici prije petnaestak godina bili bolji, otkrila mi je profesorica Radmila Gašparović.
Prije koliko godina ste počeli predavati u Gimnaziji i sjećate li se svog prvog radnog dana?
Prije 40 godina. Sjećam se! Tada nisam znala boje li se učenici mene više ili ja njih jer je bila mala razlika u godinama, a odmah su me stavili u četvrti razred. Tako da sam bila poprilično prestrašena.
Je li od tada škola puno napredovala?
Hm, u tehnološkom smislu i metodama poučavanja da, ali u rezultatima koje učenici pokazuju baš i ne. Očekivala sam da ću u 21.stoljeću tumačiti prvu godinu fakulteta, ali moram tumačiti razlomke u prvom razredu gimnazije. J
Kako se snalazite s tehnologijom s obzirom na to da sada imamo pametne ploče u skoro svim učionicama?
Dobro se snalazim i sasvim je u redu to što dolazi tehnologija. Barem ne moram prljati ruke jer sam dobila alergiju od krede. No tehnologiju treba koristiti umjereno, ništa pretjerano nije dobro.
Jesu li se generacije učenika promijenile?
Pa učenici i dalje jednako poštuju profesore, a ono što se promijenilo je da uče manje, ali to nije njihova krivnja. Od njih se očekuje to, sustav ih je naučio da ne moraju učiti puno, nego sve manje i manje.
Kakvi su vaši mlađi kolege?
Jako su dobri i s obzirom da odlazim u mirovinu, što se matematike i fizike tiče, stvarno ostaju izvrsni profesori.
Biste li se vratili u prve radne godine? Veselite li se mirovini?
O svakako samo jer bih bila mlađa haha. J Ne! Voljela bih još ostati raditi…
Bivša učenica Ajna o lijepim gimnazijskim danima
Zatim sam razgovarala s bivšom učenicom naše škole i iz prve ruke saznala kako je onda bilo sjediti u ovim istim školskim klupama.
Za početak nam se predstavite…
Ja sam Ajna Prstačić Vuković. Studentica sam na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Gimnaziju sam završila 2011. godine.
Kakav je prije bio odnos profesora i učenika? Što mislite je li se to promijenilo?
Odnos između nastavnika i učenika bio je u pravilu vrlo pozitivan, korektan i većinom pošten i suradnja s obje strane, kako nas učenika, tako i naših profesora. Većina profesora uspješno se trudila osigurati povoljno okruženje za učenje te nam predavanja učiniti što zanimljivijima raznim dodatnim materijalima kako bi nas zainteresirali za predmet i motivirali na učenje.
Iskreno, vjerujem da se odnos između profesora i učenika u ovih osam godina nije promijenio, iako je od mog školovanja došlo dosta novih mladih nastavnika s nekim novim pristupima radu te novim tehnologijama, no odnos je nešto što uvijek treba ostati na istoj razini međusobne suradnje i korektnosti kako bi svi učenici imali šansu što uspješnije završiti svoje školovanje.
Jesu li profesori prije imali miljenike ili su im svi bili jednaki?
Iako nam se nekada činilo da neki profesor ima miljenika, to zapravo nikada nije bilo tako, nego bi to bio neki učenik koji se svojim znanjem, zalaganjem ili upornošću možda više isticao u nekom predmetu. Stoga, zapravo smo svi bili jednaki, s jednakim mogućnostima i pravima u svom školovanju i obrazovanju.
Tko je bio Vaš najdraži profesor i zašto?
Moja najdraža profesorica je bila ujedno i moja razrednica, jedna i jedina, neponovljiva, Ksenija Artuković. Od milja smo ju zvali „Tuki“ i mislim da je cijelom razredu bila omiljena. Prema nama se odnosila kao da smo njezina djeca koju treba naučiti biologiju, ali i usmjeriti prema što uspješnijem učenju i izvršavanju svih obaveza, kako iz njezinog, tako i iz drugih predmeta. Bila je jako marljiva, stroga, ali pravedna, no uz svu ozbiljnost i učenje uvijek je bilo mjesta za pokoju šalu, pogotovo na satu razrednika i prlikom opravdavanja izostanaka.
Mislite li da škola dobro napreduje? A što mislite o Školi za život i učenicima prvih razreda koji se služe tabletima na nastavi?
Škola svakako napreduje, ide zajedno ukorak s razvojem tehnologije, tj. trudi se, samo u tom održavanju koraka s tehnologijom preveliki se naglasak može staviti na tehnologiju i njezinu upotrebu na nastavi, a manji na znanje koje je po meni puno važnije od samog korištenja tableta na nastavi. U ovo doba razvoja tehnologije ljudi se lagano otuđuju jedni od drugih i ne znaju se više družiti kao prije. Na ulicama se mogu vidjeti djeca koja stoje u krugu i tipkaju na mobitel, a prijatelji na kavama ne pričaju, nego jednako zure u mobitele. Puno toga može olakšati i pomoći u nastavi da se neka gradiva bolje i na lakši način približe učenicima. Ipak, nekako mi se čini da se neka gradiva malo pomalo izbacuju dolaskom tehnologije kako bi se učenicima olakšalo, ali opet baš ta neka gradiva su važna za opću kulturu i kasnije obrazovanje.
Je li to nedostajalo i vašoj generaciji?
Pomoću tableta može se približiti određeno gradivo, ali ne treba pretjerivati s njihovom upotrebom, pogotovo u prvim razredima, ne treba se sve odrađivati pomoću njih.
Svako doba ima neke svoje karakteristike i različite načine prenošenja znanja, ali bitno je da u svakom tom dobu znanje bude prioritet, a načini poučavanja lako se prilagode s vremenom. Stoga, u globalu smatram da nama nisu nedostajali tableti.
Svima nam je poznata izreka „Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“. Biste li se vratili u gimnaziju?
S radošću i zadovoljstvom bih se vratila u srednjoškolske klupe, ali u svoje isto doba, bez ikakvih promjena. U istu staru zgradu, s istim prijateljima i profesorima, obavezama, izletima i svim lijepim i manje lijepim stvarima koje mi je to razdoblje života donijelo. No kako je to fizički nemoguće, uvijek je lijepo prisjetiti se tih dana ili pregledati stare fotografije. Osim obrazovanja i lijepih uspomena koje mi je pružila moja ”stara” gima, definitivno mogu reći da su se iz nje izrodila i prava prijateljstva i najdraže mi je prisjećanje na zgode i nezgode iz tih dana.
Na kraju – učenik prvog razreda
I kao šećer na kraju, popričala sam s učenikom prvog razreda koji mi je otkrito kako je zapravo njima danas jer ipak su oni nova generacija koja sve radi uz pomoć tableta.
Za početak ću te zamoliti da nam se predstaviš.
Ja sam Jakov Kulundžić. Učenik sam 1. A razreda.
Kako se snalaziš s tabletima?
Tableti nam dosta pomažu pri nastavi i istraživanju nekakvih podataka na internetu. Jedini nedostatak im je što su zapravo jako spori i nije baš dobra kvaliteta.
Kakvi su stariji učenici prema vama?
Stariji učenici su zbilja pristojni te nam doista pomažu oko nekakvih saznanja u školi. Upućuju nas i pomažu nam ako nešto ne znamo.
Imaju li profesori miljenike?
Paaa neki od starijih profesora čak i imaju…
Štošta se izmijenilo s novom reformom, je li ti zanimljivije sada? Ili je bilo bolje u osnovnoj?
Jako je zanimljivo, imamo drugačiji program. Potiče se samostalan rad, što je super. Mislim da škola tako odlično napreduje i zapravo mi se sviđa nova reforma. No bilo mi je bolje u osnovnoj, samo zato jer je bilo manje predmeta te je nastava ovdje dosta zahtjevnija.
Matea Orešković, 4. D