Svi smo jednaki, ali nismo isti
Često se može čuti da je dobro biti različit, poseban među drugima. U teoriji je to prihvaćeno. Svi shvaćaju da je različitost dobra i poželjna. U stvarnosti to nije ni približno tako.
Povijest – učiteljica o predrasudama
Tijekom povijesti često su se osuđivali i obezvrjeđivali ljudi druge boje kože ili druge religije od one koja je prevladavala. Smatralo se da bijeli čovjek vrijedi više od crnog, da muškarac može bolje raditi od žene, da je osoba s poremećajem manje vrijedna. U 21. stoljeću kritizira se ljude i ako nemaju dovoljno skupu ili markiranu odjeću. Pitanje koje se nameće je koliko je to ispravno. Uvijek se diskriminira, omalovažava i osuđuje druge samo jer su različiti u nekoj fizičkoj, svima vidljivoj sastavnici čovjeka.
Ako je čovjek crn, nije nužno i zao. Osoba koja podržava homoseksualnost jednako kao i heteroseksualnost može raditi za opće dobro, da svijet učini boljim mjestom za sve. Dok osoba koja osuđuje sve drugačije od uobičajenog može zapravo raditi samo za vlastito dobro. Uobičajeno i „ispravno“ ne mora uvijek biti dobro i ispravno. No, većina ljudi se boji drugačijeg od onoga što je uobičajeno. Zapravo su sva ljudska bića ispod svoje crne ili bijele kože, iza svojih plavih ili zelenih očiju, ispod crvene ili ljubičaste kose „od krvi i mesa“.
Rendgenska snimka kaže da smo isti
Prije nekoliko godina internetom je kružila snimka u kojoj se pokušalo dokazati slučajnim prolaznicima na ulici da je biti različit po fizičkoj osobini sasvim normalno te da su svi ispod kože jednaki. To su napravili tako što su postavili rendgensko platno iza kojeg su se nalazili različiti ljudi, npr. dvije lezbijke i njihovo dijete, dvije djevojčice od kojih jedna ima Downov sindrom, jedan crnac i njegova djevojka Kineskinja i sl. Ono što su prolaznici vidjeli bili su samo kosturi koji se ljube, grle ili plešu. Na kraju su se svi oni iza platna pokazali prolaznicima i izazvali čuđenje, ali u potpuno pozitivnom smislu.
Nitko nema svoju kopiju, ali svi su počeli s jednakim pravima, Svakom čovjeku dano je pravo da misli, osjeća, donosi odluke koje mogu biti i dobre i loše. Tako i bijelac, ateist ili bogat čovjek može odlučiti hoće li osuditi nekoga na osnovi fizičkog izgleda i jer nije isti kao drugi ili prihvatiti osobu i upoznati je.
Na kraju se može zaključiti da nije važno jesi li bijel, crn, gluh ili Židov, već da si dobra osoba koja će prihvatiti svaku različitost i truditi se da na temelju tih različitosti promijeni svijet na bolje.
Matea Orešković, 4. D