Počele su promjene
Početak kao početak je uvijek težak. Bila tu kurikularna reforma i navodna olakšanja i rasterećenja gradiva ili ne, odlazak iz jedne u drugu, tj. iz lakše u težu školu je itekako naporan.
Mitovi o školi
Gimnazijalac je oduvijek na prvu bila osoba iz one navodno preteške škole, koja spava 2,3 sata dnevno, a ostatak dana provede učeći. No, tek onda kad dođeš u gimnaziju, shvatiš da stvari ipak nisu tako crne. Za osobu kojoj sve mora biti savršeno i kojoj je za normalno funkcioniranje potrebno uistinu mnogo sati sna, lagala bih kad bih rekla da me nije bilo strah kako će sve to izgledati. I još uz sve to, novosti o kurikularnoj reformi čije sam samo ime učila danima. Kuli, kurli, kuro, kurk…?
Stresan početak i brzo privikavanje
Početak kao početak je uvijek težak. Bila tu kurikularna reforma i navodna olakšanja i rasterećenja gradiva ili ne, odlazak iz jedne u drugu, tj. iz lakše u težu školu je itekako naporan. U početku su mi dani bili pretrpani, puni živčanih slomova, blizu ili preko ruba suza te ponekad čak i žaljenja što sam došla ovdje. Ustani rano u jutro, odi u školu, vrati se, odspavaj, radi sve za školu, negdje u međuvremenu odgovori ljudima na poruke, pomozi kome što treba i odmori sama od sebe, spremi se za sutra i ponovno idi spavati. Međutim, s vremenom i laganim privikavanjem na ljude i okolinu, valjda shvatiš što radiš ovdje. Shvatiš da stvari nisu tako teške koliko se na prvu čine, da je bitna samo dobra volja, organizacija i upornost.
I to je bio trenutak gdje sam počela pozitivnije gledati na gimnaziju. Gdje sam shvatila da uz dobru organizaciju, koliko god toga ja imala za odraditi, ne mogu učiti duže od 8, 9 navečer. Da uz sav uloženi trud, rezultati moraju biti dobri, čak iako nam se to na trenutke učini nemogućim.
Nešto je lakše, nešto i nije
Realno gledano, kurikularna reforma nam ipak malo olakšava stvari. Da, neke stvari i dalje ne razumijemo i stvarno su bespotrebne. Npr. koji je cilj tolikog razmještaja gradiva i učenja onog što se inače radi u 2. razredu? Ali ne možemo reći da smanjen broj lektiri i više vremena za obradu određenog gradiva nije dobro za nas.
S malo sreće zbog kurikularne reforme, puno dobre volje te upornosti gimnazija ipak nije baš toliko strašna. Barem gimnazijalac više nije osoba koja ima podočnjake do poda, jedno 10 sati učenja dnevno i potrebne tri litre kave za izdržati svaki dan.
Dora Severinac, 1. A