„Vatreni“ put do srebra
Bili su umorni, potrošeni do krajnjih granica i slomljeni, ali ni u jednom trenutku nisu odustali. Kroz cijeli put u Rusiji vodili su ih predanost, ustrajnost i poštenje, a najvažnije i najjače bilo je srce vatreno koje je ponekad potpuno preuzimalo kontrolu. Ono je Hrvatsku i dovelo tamo gdje zaslužuje biti, u sam svjetski vrh.
Iznenađenje nakon 20 godina
Da nam je netko uoči Mundijala u Rusiji rekao da će Hrvatska prvi put u povijesti upisati tri pobjede u grupnoj fazi, da će dvaput prolaz izboriti preko jedanaesteraca, senzacionalno izbaciti Englesku i u finalu zaigrati protiv Francuske, mislili bismo da se šali. Puno se toga trebalo poklopiti da se to zaista i dogodi. No, kako smo u svijetu sporta poznati po iznenađenjima, ni ovaj put nismo propustili svijetu pripremiti još jedno. Izabranici Zlatka Dalića učinili su ono što se čekalo 20 godina – bacili su u sjenu brončanu generaciju „Vatrenih“ iz 1998. I sam Zlatko Dalić, od anonimnog je trenera preko noći postao heroj nacije. Što bismo sve propustili da nas je u studenom 2017. iz kvalifikacija izbacila Grčka.
Grupna faza i odlazak Kalinića
Nije baš sve išlo glatko, pogotovo u početku. Trećega dana prvenstva „Vatreni“ su odigrali prvu utakmicu, protiv Nigerije, i slavili 2:0. Realizacija iz igre nam nikako nije išla, oba pogotka pala su iz prekida. Prvi put nam je autogolom pomogao Etebo, drugi put Troost-Ekong koji je skrivio kazneni udarac. Već sutradan, iz određenih razloga, kamp reprezentacije napustio je Nikola Kalinić. Što se točno dogodilo znaju samo on i izbornik Dalić, ali u svakom slučaju iz sastava je ispao sjajan napadač čije nam je znanje bilo potrebno u nastavku prvenstva. Nakon nešto slabijeg starta vatreni je stroj ušao u tempo i u Nižnjem Novgorodu razbijena je Argentina. Rebić, Modrić i Rakitić svojim su pogodcima na koljena bacili zvijezde poput Dybale, Higuaina i Messija. Skupinu smo zaključili pobjedom 2:1 protiv Islanda. Osjećalo se da možemo daleko dogurati. No, na koji način i s koliko potrošenih živaca, nismo mogli ni zamisliti.
Dvaput produžetci – dvaput jedanaesterci
U prvoj utakmici knock-out faze opravdano smo proglašeni favoritom protiv Danske. No, tu je i krenula velika drama koja nas je pratila u svakoj idućoj utakmici. Gotovo dva sata igre rezultat je bio 1:1. U 116. minuti u kaznenom prostoru srušen je Rebić, dovoljno za najstrožu kaznu koju Modrić ne uspijeva realizirati. Krenula je lutrija jedanaesteraca i svima su nam se po glavi vrtjele scene iz Beča 2008. kada nas je na penale s Eura izbacila Turska.
Ovoga puta sreća je bila na našoj strani. Glavni junak s čak tri obranjena udarca bio je Subašić, a pobjednički gol zabio je Rakitić. Nekoliko dana kasnije,protivnik je Rusija, ali je priča gotovo ista. 1:1 nakon 90 minuta, pa 2:2 nakon produžetaka. Ovoga je puta dosta bio i jedan obranjen udarac, jedan su promašili sami. „Rakitiiiiiiić“ – orio se glas Drage Ćosića nakon zadnje serije. Nakon 20 godina Hrvatska je ponovno ušla u borbu za medalju.
Povijest je ispisana
Lavovska borba nije bila dovoljna da impresioniramo Engleze – posljednju prepreku do finala. Možda je upravo zato pobjeda bila još slađa. Opet smo rano dobili gol i opet se vratili. Nakon Mandžukićeva gola, u trećim produžetcima po redu, sreći nije bilo kraja. A tek nakon posljednjeg sudčeva zvižduka… biti Hrvat bila je najljepša stvar na svijetu. Iščekivali smo finale protiv Francuske i priliku da ugrabimo veliki trofej. Što je natjeralo glavnog suca Pitanu da nam s nekoliko spornih odluka upropasti tu priliku, teško je reći. Iako smo poraženi, pokazali smo koliko nas je nogomet spojio već sutradan na spektakularnom dočeku u Zagrebu. Pola milijuna Hrvata došlo je pozdraviti heroje s kojima smo svi disali, veselili se i plakali mjesec dana. Bili su umorni, potrošeni do krajnjih granica i slomljeni, ali ni u jednom trenutku nisu odustali. Kroz cijeli put u Rusiji vodili su ih predanost, ustrajnost i poštenje, a najvažnije i najjače bilo je srce vatreno koje je ponekad potpuno preuzimalo kontrolu. Ono je Hrvatsku i dovelo do toliko željenog sna. A snovi su ostvarivi, ako u njih dovoljno vjeruješ.
Marko Šupica, 3. B