U gomili svega pronaći sebe i pronaći ono svoje
KONAČNO.
Ovo je bila tek mala neslana šala i pokušaj blagog razbijanja ustaljene procedure jer malo drame nikad nikoga nije ubilo. Našu generaciju nerijetko nazivaju jednom od prvih instant-generacija jednostavnih rečenica i nepoznavatelja bontona, ali bez obzira na to danas ćete čuti još koju od nas.
Moj govor neće biti dugačak – šalim se, hoće. Jako dugačak. Jer kad je išta što sam ja govorio trajalo kratko i zvučalo smisleno.
Naša avantura započinje osmim rujnom 2014. kad je većina prvi put, balava nosa i slinavih usta, prošla kroz glomazna gimnazijska vrata ne znajući što ih zapravo čeka unutar zgrade.
I kroz ta smo ista glomazna gimnazijska vrata ulazili svakog dana tijekom svih četiriju godina izgrađujući svoj um, duh, stav prema sebi i svijetu, upoznavajući se s djelovanjem čovjeka od začetaka do danas.
Čisto jedna mala razmišljalica – što se sve promijenilo u meni od prvog do posljednjeg dana? Koliko sam u svim aspektima postojanja narastao i zarastao?
Jer to na kraju i je cilj školovanja – u gomili svega pronaći sebe i pronaći ono svoje, u egzistenciji pronaći svoju esenciju, kako bi to Sartre rekao.
I zato se nadam da je svatko od nas od ovih četiriju godina pokupio ono najbolje, naučio prvenstveno ljubiti druge i kako već u sedam ujutro nataknuti ružičaste naočale i ostatak dana biti sretna hladovina. Jer zaista je malo potrebno da budeš sretan.
Činjenice nisu znanje. One dođu i odu, nastaju i nestaju, a naše ih glave radosno zaboravljaju. Znanje je znati promatrati, uočiti, vidjeti, izraziti se, govoriti, voljeti i poštovati. I ako smo to naučili, onda smo na konju.
Bez obzira kamo otišli, što god upisali, pa makar i ne završili upisano, život ne prestaje i uvijek treba iz vlastitog pepela poput feniksa iznova poletjeti. Apsolutno su sve opcije pred nama. Jer ako Nives Celzijus može prodati sto tisuća primjeraka knjige, zašto ne bismo mogli i mi.
Kako je to Dobriša Cesarić rekao: „Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!)“
Mi ćemo se usuditi ne složiti se s njegovom mišlju i reći da jedno znamo sigurno: da je jedan lijep život pred nama i da nas nestrpljivo čeka da u njemu maksimalno uživamo.
Karlo Szabo uime generacije maturanata 2017./2018.