Idealan političar ne staje na riječima
Kao i u svakoj profesiji, radilo se o kuharu, profesoru ili glumcu, i ona politička traži pojedinca s nizom svojstvenih karakteristika koje mu omogućuju političko djelovanje, a esencijalne su za kvalitetan i plodonosan rad u politici.
Obrazovan i odlučan
Svakako, idealna slika zahtijeva pojedinca visoke naobrazbe i stupnja samoaktualizacije. Nekog socijalno osviještenog, rječitog i sposobnog koncizno i logički opskrbljeno iznijeti svoje misli i ideje. Takav pojedinac politički se socijalizira iz dana u dan i u slobodno vrijeme čita i proučava pokušavajući ostati aktualan u svjetskoj politici i događanjima, bez obzira na zemlju u čijem se parlamentu nalazi.
Idealan ne staje na riječima – predano se drži svojih misli i odlučan je u tome da ih živi, kreativan u pristupu ostalim zastupnicima i približavanju svog sadržaja građanima, svjestan važnosti aktivnog političkog djelovanja, ne stajući tek na trla baba lan da joj prođe dan, kao, nažalost, većina današnjih zastupnika.
Neovisan i hrabar
Ali, vratimo se iz zbilje u ono o čemu sanjamo u tekstu, idealnom.
Obveza je idealnog da je najvišeg stupnja participacijske kulture, nimalo u strahu nesebično vršiti diseminaciju sadržaja s drugim ne tako idealnim zastupnicima kolegama. Bez obzira na apstraktnost pojma karizma, jasno je da je i to svojstvena karakteristika idealnog, kad nam je već dopušteno maštati. On pozitivnom i simpatičnom energijom pristupa svom sadržaju i tako ga lijepo predstavlja publici – zbog toga izbore dobiva bez premca, ni u kakvom strahu od konkurencije. Ali, nije samo do pristupa i iznosa – sve to provodi u zbilju. Unatoč stranci koje je dijelom, nije u strahu katkad kontrirati njezinoj ideologiji, sve za bolju opstojnost svih građana svoje zemlje. Zaključuje se da su neovisnost i hrabrost na vrhu potrebitosti.
Komunikativan i optimističan
On ne viče, ne psuje i ne vrijeđa – njegova je komunikacija tako prohodna i čista, on je vješt u vlastitom izražaju, ali i u slušanju, koncentriran na sav žamor koji se kakofonično prostire sabornicom kako bi uhvatio i najsitnije informacije, a kasnije prosudio potrebitost njihova opstanka u memoriji.
Njegovi su govori melem za slušatelja: naglašava važno i utješno, prožimajući sve jakim optimističnim ganućem. Bogatstvom rječnika i zahtjevnom konstrukcijom rečenica zadivit će apsolutno svakog. Uvijek stoji iza onoga što je rekao u prijašnjem govoru jer ni tad nije pogriješio, kao ni nikad prije. Zna kome i što govori, svjestan nepotrebnosti da ponavlja riječi i rečenice jer je i njegovo jednom rečeno svatko upamtio. On je svjestan trodiobe – nadgleda rad ostalih dviju trećina, ali ne miješa se puštajući ih da djeluju sve dok ne čine kardinalno pogrešno i neispravljivo.
Hoće li se ikad takav pojaviti
Kod takvog, idealnog, krajnji je cilj uvijek opće dobro. Da svima bude dobro i lijepo. A njemu je već dovoljno lijepo bivajući zadovoljan danom plaćom i položajem koji ima, ne imajući potrebu da krade već iznimno pokradenu zemlju. Marljiv, društven, elokventan, drag, karizmatičan, iskren, aktivan, nasmiješen, pristojan, vjeran, bistrouman, razborit, blago trezven, hrabar… hoće li se takav ikad pojaviti? Na nama je da sačekamo i vidimo, uvijek imajući ružičaste naočale na očima jer nam ništa drugo ne preostaje.
Karlo Szabo, 4. A