Svi smo mi jednaki, ali nismo isti
Ne trebamo učiti nekoga kako prepoznati razliku, već kako uočiti da smo svi u nečemu jednaki, a da nas ono u čemu smo različiti može i treba spojiti u jednu funkcionalnu cjelinu.
Jednakost u društvu
Tijekom različitih političkih kampanja često možemo čuti rečenicu Svi smo mi jednaki, ali nismo isti, stoga je potrebno da se udružimo i zajedno stvorimo bolji i ugodniji svijet. Što zapravo znači ta rečenica i zar naši političari i ljudi iz Vlade stvarno misle da su jednaki kao i ostatak sitnog naroda? Što uopće znači jednakost?
Jednakost je političko načelo i društveni ideal izjednačenosti ljudi prema nekom relevantnom kriteriju ili mjerilu. Jednakost može biti pravna; kod koje se podrazumijeva jednaka primjena pravnih normi na svakoga čovjeka; socijalna, koja podrazumijeva jednaka početna prava za svakog čovjeka; politička, pravo svih punoljetnih državljana na sudjelovanje u politici bilo kao kandidata bilo kao građanina na izborima; i ekonomska, koja obuhvaća jednakost prihoda i bogatstva svih pripadnika društva.
Nakon definiranja pojma jednakosti potrebno je analizirati kako se taj pojam, tj. pravo čovjeka u stvarnom svijetu ostvaruje i poštuje.
Siromašnim pojedincima u startu je već teže
Rođenjem svi ljudi imaju, tj. dobivaju ista prava bez obzira na vjeru, rasu, nacionalnost i ekonomsko stanje u kojem su rođeni. U tome smo svi jednaki. No, problem često nastaje kada se naše različitosti počnu prikazivati, tj. isplivaju na površinu. Naravno da je početni položaj bogatih ljudi puno bolji i lakše im je uspjeti u društvu te oni bolje kotiraju na društvenoj ljestvici, iako bi to trebalo vrijediti i za one koji nisu bogati. Bitno je spomenuti i da se u našoj državi bogatima više daje da bi više i imali, stoga će takve osobe i ekonomski gledano biti u boljem početnom položaju od osoba koje moraju raditi i odvajati od svojih usta da bi se uopće uspjele školovati i tim školovanjem polako pokušati uspjeti u životu.
Političke moralne parole u službi dobivanja glasova
No ne samo da se stvara razlika unutar onoga što bi svi trebali imati jednako, nego se stvara i razlika u odnosu spram takvog čovjeka. Da se vratim na pitanje s početka i pokušam odgovoriti na nj – naravno da naši političari koriste takve izreke kada se žele približiti glasačima, ali isto tako znamo i svjesni smo da kada bismo im rekli da su isti kao i mi, jednostavno bi se uvrijedili jer oni sami sebe smatraju boljima i ne doživljavaju sebe kao obične ljude.
Ali, sjetimo se povijesti i nastanka Pučke seljačke stranke. Stjepan Radić nije krio svoje podrijetlo, ponosno je govorio da je pripadnik tadašnje treće klase, seljaštva. No unatoč svim nedaćama koje su ga snašle izdržao je i zahvaljujući trudu i radu pomogao je mnogima.
Deklaracija o ljudskim pravima vrijedi i za Rome i za lidliće
Zašto onda danas roditelji svoju djecu odmalena uče da prepoznaju različitosti, a ne uče ih da nađu sličnonsti i pozitivne osobine ljudi kojima smo okruženi? Često će roditelji reći: Nemoj se družiti s njim, on je Rom, nije on kao ti; ili pak u medijima možemo naići na izraz lidlić za siromašnije dijete. Ali zar Romu ili lidliću nije Deklaracijom određeno da imaju ista prava kao i mi? Po čemu su oni tako različiti da nisu zaslužili poštovanje i prijatelje? Najbolje da sami razmislite i odgovorite si na to pitanje, iako odgovor već znate.
Povijest se ponavlja
Osim već dosad spomenute socijalne i ekonomske nejednakosti važno je spomenuti i da smo i dalje svjedoci različitih diskriminacija po kojima bi ona rečenica s početka mogla glasiti Svi smo mi različiti i nimalo jednaki. Dakle, povijest se ponavlja i ako su u povijesti razne rasne, vjerske i druge nejednakosti pokušali iskorijeniti Deklaracijom, mi ne samo da smo svjedoci ponovne pojave tih vrsta diskriminacija, već ih je naše društvo još i proširilo i našlo sebi još novih žrtava u kojima su se nažalost našli mladi pojedinci u punoj životnoj snazi, ali i stari i nemoćni.
Za kraj ostaje samo poručiti da ne učimo nekoga kako prepoznati razliku, već kako uočiti da smo svi u nečemu jednaki, a da nas ono u čemu smo različiti može i treba spojiti u jednu funkcionalnu cjelinu.
Amalija Bratek, 4. A