Svake godine moja obitelj i ja već tradicionalno ljetujemo na otoku Pagu. Ove godine odlučili su nam se pridružiti i kumovi iz Švicarske. Dok smo razgovarali o planovima za Pag, kuma Davorka je predložila jednune baš običnu ideju. Put u Egipat. Za istu svotu novca kojom plaćamo ljetovanje na Pagu. Moja starija sestra i tata su naravno odbili, pa zašto bi oni išli u Egipat kad mogu otići na našu obalu s rodbinom. Mlađa sestra se nećkala, no na kraju je odlučila kako ne može propustiti natjecanje pa će ona ići s tatom i sestrom. Ostale smo mama i ja. Moj se odgovor već znao, čekali smo samo maminu odluku. Na kraju dana donesena je odluka – ovo ljeto mama i ja putujemo u Egipat.

Mjeseci čekanja su proletjeli i nekoliko dana prije puta znao se cijeli plan. Let je bio rezerviran, hotel koliko smo čuli izvrstan. Sve što smo mama i ja trebale učiniti je doći u Švicarsku, odakle idemo za Egipat, i uživati. Dva dana nakon završetka škole to smo i napravile.
Vožnja do Švicarske trajala je desetak sati tako da smo na odredište došli u večernjim satima. Dočekala nas je kiša i hladno vrijeme, što nam je bio potpuni šok jer smo se opremile jedino kratkim hlačama, majicama, haljinama i kupaćim kostimima. Izmorene od duge vožnje autobusom brzo smo zaspale, a sljedeće jutro opet nas je dočekala kiša. Pošto je let za Egipat bio rezerviran tek za sljedeći dan, to jest subotu, otišle smo a gdje drugdje nego u shopping. Usput smo posjetile i Njemačku koja nam je bila vrlo blizu, a na povratku kući posjetili smo i Davorkinu sestru Snježanu i njezinu obitelj u Rorschachu. Ondje smo i večerali, a nakon večere Snježanina kći Lea me povela u obilazak Rorschacha i Arbona biciklima. U toj predivnoj vožnji saznala sam sve potrebne informacije o ovim gradićima, a usput se i zaljubila u njih. Posebno me oduševio vidikovac s kojeg se vidi cijeli Rorschacherberg, grad u kojem smo odsjeli, i predivno, ogromno jezero Boden. Nekoliko trenutaka tišine i uživanja bilo je ono što sam trebala za kraj dana.

Sljedeće jutro vladala je blaga panika dok smo obavljali zadnje pripreme prije puta. Krenuli smo i nakon sat, sat i pol vožnje došli u Zürich i napeto iščekivali polazak aviona. Dok smo prolazili zadnje preglede, uzbuđenje je sve više i više raslo. Osim prvog putovanja u Egipat, ovo je bio i moj prvi let avionom tako da sam osjećala i malu količnu straha. Kad smo konačno proveli nekoliko minuta u zraku moje tijelo se opustilo i posvetilo četverosatnom promatranju kroz prozorčić. Za razliku od uzlijetanja, slijetanje je za mene predstavljalo pravu noćnu moru. Mučnina, vrtoglavica i avion koji se zanosi lijevo-desno zbog vjetra nisu divna kombinacija. Uskoro je i taj kraći horor završio, a ja sam imala osjećaj da ću od sreće poljubiti tlo čim sletimo u Egipat. Nažalost, osjećaj me prevario. Iste sekunde kad smo izašli iz zrakoplova zapuhnuo nas je pravi toplinski val. Nisam mogla disati, a kamoli kleknuti i ljubiti tlo od ovakve vrućine. Trkom smo ušli u aerodrom gdje su nas dočekali nešto hladniji prostor i još jedna kontrola. Napokon smo krenuli prema našem hotelu. Iznenadilo me kako je vozač, njihov čovjek, tečno pričao i engleski i njemački. U vožnji sam promatrala put ispred nas nadajući se da ću vidjeti sve i svašta. Sve i svašta zapravo je bila samo cesta, palme poredane uz nju, nekoliko deva i pijesak dokle pogled seže.

I evo nas, konačno u hotelu. Tropitel Sahl Hasheesh. Mi djevojke smo sjele u predivno predvorje dok je Egon, Davorkin muž, sređivao naše rezervacije. Nakon kratkog čekanja zaputili smo se kroz predvorje na terasu. A pogled s terase oduzimao je dah. Prilično sam sigurna da smo nekoliko minuta samo stajali i promatrali taj prizor. Ne znam kako da ga opišem, osim filmski. Uz svu tu arapsku glazbu i raznolikost ljudi imala sam osjećaj da sam u nekakvom filmu. Sve boje su bile tako živopisne, pa čak i boja pijeska. Stepenicama smo se spustili na još jednu terasu, a odande su nas vodili razni putići do naših soba. Hrpa zelenila, vodopada, bazen, bar u bazenu (!), pozornica, mostić; apsolutno sve nas je ostavljalo bez daha. Nismo smo se pošteno ni smjestili u sobe, a već smo letjeli na plažu.

Prvo kupanje u Crvenom moru. More. Još jedna stvar koja je bila očaravajuća. Tri različite boje mora. Na dijelu na kojem smo se kupali imali smo priliku i roniti. Vidjeti toliko vrsta riba i nekad davno šarenih koralja bilo je nešto posebno. Ronjenje mi je bila svakodnevna aktivnost i uživala sam promatrajući sve te boje i život za koji nisam ni znala da postoji. Zasigurno jedna od najdražih stvari tijekom cijelog putovanja. Plaža od pijeska i samo pijeska. Uzduž plaže poslagane su drvene kućice, a u svakoj od njih dvije do tri ležaljke i stolić. Zauzeli smo svoja mjesta i požurili na mol udaljen stotinjak metara na moru. Razlog zašto smo morali ići na mol je taj što se velika količina vode povlačila nazad svako popodne, tako da je prvih stotinjak metara nekad mora sad postalo samo pijesak i alge. Činjenica koja me razočarala je ta što je već u 18 sati nestalo sunca pa smo morali napustiti plažu kako bismo stigli na večeru.

Večera. Još jedan pozitivan šok. To nije bio švedski stol, to su bila tri švedska stola. Toliko vrsta mesa, priloga, salata, umaka, kolača i ostale hrane nas je natjeralo da se izgubimo u izboru. Nakon večere obavijestili su nas da će se na pozornici blizu plaže održati izbor za miss hotela. Gledali smo kratko natjecanje između četiriju djevojaka, također turistica i blago rečeno umirali od smijeha dok su im voditelji postavljali razne izazove. Nakon što je izabrana miss, uputili smo se prema svojim sobama i zaspali u roku od nekoliko minuta. Sljedeće jutro dočekalo nas je jako sunce već u sedam sati i divan doručak na terasi hotela. Tijekom dana radili smo upravo ono što smo planirali, uživali. Inače, u jednom sam trenutku prodana jednom od radnika da mu budem žena u zamjenu za tisuću deva.

Ono što me iznenadilo je da sve osoblje zna pričati na engleskom, njemačkom, ruskom i svom materinjem jeziku. Svatko od njih, bez obzira na to je li čistač, kuhar, animator ili nešto sasvim treće, bio je toliko ljubazan i pristojan, ali isto tako i duhovit i spreman na šalu. Još jedna stvar koja me iznenadila je ta što među zaposlenima nije bilo ni jedne žene osim animatorica koje su dolazile iz Rusije i Njemačke. Tijekom boravka smo ipak otkrili jednu Egipćanku, radila je u kuhinji i bila definitivno jedna od najljubaznijih zaposlenika. Nažalost, nismo išli u razne obilaske, jedino što smo posjetili je Hurghada, grad u kojem smo odsjeli, to jest njegov centar, i mogu reći da sam razočarana. Ispunjen je nedovršenim i raspadnutim zgradama, a u onima koje izgledaju normalno nalaze se trgovine obućom i odjećom prepune lažnih marki kao što su Michael Kors, Dior, Vans, Guess i tako u beskraj… Nakon vrućeg i nimalo lijepog obilaska vratili smo se starim navikama, sunčanju i kupanju. Uz sve divne ljude koji rade u hotelu uvijek je bilo nešto za raditi. Tako da sam se zahvaljujući jednom dragom čovjeku kojem nisam zapamtila ime, međusobno smo se zvali Egypt i Croatia, okušala u trbušnom plesu, vodenom aerobiku, jogi i sličnim nesvakodnevim stvarima. Također, svake večeri bio je organiziran show, pa smo imali priliku gledati izvorne egipatske trbušne plesačice, ples s kobrama, mađioničara, čovjeka koji hoda po staklu i razne druge neobičnosti. Nakon predivnih, sunčanih, ali i vjetrovitih tjedan dana došlo je vrijeme za povratak u stvarnost i Švicarsku koja nas je, nećete vjerovati, dočekala s ugodnom kišom.

Svima koji su ikad imali želju posjetiti Egipat preporučam da to svakako učine. Ako želite odmoriti svoju dušu i tijelo, savjetujem odlazak u jedan od hotela, a ako ste ipak pustolovnoga duha, prijavite se na krstarenje Nilom. Nadam se da ću i ja imati priliku za to. Putujte kad god dobijete priliku jer se ovakva putovanja ne nude svaki dan, a pamte se cijeli život.

Paula Hace, 1. B