Kabinet za senzornu integraciju
U našem gradu nedavno je otvoren potpuno novi kabinet za senzornu integraciju. Malo nas zapravo zna što je to senzorna integracija i na koji način se može pomoći osobama koje imaju razne poteškoće u razvoju. Profesorica defektologije Melita Dragić radi kao senzorno-integracijska pedagoginja u kabinetu.
Otežana osjetilna komunikacija s okolinom
Što je to senzorna integracija?
Senzorna integracija je proces tijekom kojega u mozak dolaze senzorne, odnosno osjetilne informacije iz naših osjetila. Ona je način na koji koristimo informacije koje primamo osjetilima iz vlastitog tijela i okoline. Svijet doživljavamo putem sedam osjetila, 5 osnovnih (vid, sluh, njuh, dodir, okus) i 2 osjetila za kretanje (osjetilo za ravnotežu i vlastiti ili duboki osjet). Senzorna integracija je primanje informacija iz naših osjetila, njihova sama interpretacija i pripremanje odgovora.
Kako se ponašaju djeca kojoj je potreban program senzorne integracije?
Djecu sa senzornim poremećajem obično dijelimo u dvije skupine: hiposenzitivna ili hipersenzitivna djeca, što znači da na određene podražaje okoline nedovoljno reagiraju (hipo) ili reagiraju previše intenzivno (hiper). To se manifestira tako da se kroz sedam glavnih grupa osjetila i osjetni podražaji repliciraju s poteškoćama. Tako na taktilnom planu dijete može izbjegavati grljenje, maženje, neki imaju veliki otpor pri češljanju i šišanju ili rezanju noktiju. Drugi opet imaju pretjeranu potrebu da sve diraju, neki to izbjegavaju jer ne podnose takav dodir. Neki čak imaju previše grubu igru u kojoj sve potrgaju i mogu biti autoagresivni što znači da mogu ozlijediti sami sebe.
Koji su kriteriji za uključivanje djece u proces senzorne integracije?
Najčešće takvo dijete ima poteškoće u motoričkom razvoju, u razvoju govora, zatim dolazi do poremećaja tonusa, nespretni su u finoj i u gruboj motorici, kod njih je slaba organizacija ponašanja, imaju poremećaj pažnje i poremećaj regulacije, te im je otežana igra. Ona je vrlo jednostavna, nije simbolička, nije imitativna, dakle ona je rigidna i stereotipna. U udrugu ne dolaze samo autistična djeca, već sva djeca koja imaju poteškoće u ponašanju, motorici, govoru, hiperaktivna djeca, djeca s poremećajem tonusa i cerebralnom paralizom.
Slijediti svoj unutarnji poziv za kretanjem, igrom i razvojem
Što radite kada vam dijete dođe prvi puta u senzorni kabinet?
Radimo senzornu procjenu, koja se provodi prema senzorno-integracijskom protokolu u senzornom kabinetu. Za utvrđivanje poremećaja senzorne integracije ključno je promatranje. To promatranje djeteta se obavlja u spontanoj igri koja traje 45 minuta. Mi to zovemo temeljnom snimkom ili baselineom, gdje na taj način dijete snimamo kamerom u spontanoj i slobodnoj igri bez nametanja. Na osnovu toga radi se procjena, promatra se i pravi se kontrolni baseline uz analizu videozapisa, a također radimo analizu upitnika za roditelje i obavlja se razgovor s roditeljima.
Koje su mogućnosti kabineta, te na koji način će djeci pomoći sva oprema?
Svrha provođenja programa senzorne integracije je potaknuti djecu da slijede svoj unutarnji poziv za kretanjem, igrom i razvojem. Cilj programa je poboljšanje prerade i organizacije osjetne percepcije, da se razviju reakcije prilagodbe, da se poveća samopovjerenje i samopoštovanje, postizanje bolje samokontrole i poticanje samoinicijative u igri i aktivnostima, te podizanje obrazovnih postignuća.
„Ništa nije neugodnije, ništa nas neće više neugodno pogoditi nego gledati dijete koje se ne igra.“ – West
Imate li puno korisnika koji trebaju vašu pomoć? Jesu li korisnici samo iz Nove Gradiške ili dolaze iz drugih sredina?
Imamo, program se provodi od otvorenja senzornog kabineta početkom 2017. godine. Svaki mjesec raste broj djece, ali je u prosjeku od 10-ero do 15-ero djece mjesečno. Petero je udomiteljske djece i petero ih sudjeluje u novom projektu „Dječji centar za razvoj i podršku“. U projekt je uključeno 20-ero djece što znači da će svaki semestar biti uključeno po 5-ero djece i kroz dvije godine projekt će obuhvaćati 20-ero djece. Djeca dolaze iz Brodsko-posavske županije, Požeško-slavonske, iz Lipika, Pakraca, Lužana i okolice…
Je li potreba za kabinetom velika?
Potreba se uistinu pokazala velikom, nismo znali da će biti toliko potrebe s obzirom na to da se jako puno i dugo čeka, npr. na senzornu terapiju u Zagrebu čeka se po 2 godine. Tako da se ovo pokazalo isplativo, korisno i, što je najvažnije, potrebno.
Koju opremu sadrži senzorna soba?
Senzorna soba sadrži ljuljačku sa stropnim držačima, bazen s lopticama, masažer, tunel, vizualni, efektni i svjetlosni stimulator, prsluke punjene pijeskom i posebne utege, strunjače, penjalice, „čarapu“ za cijelo tijelo, planetarij, lopte za balansiranje, zvučne lopte, set za područje osjeta zvuka, set za razlikovanje mirisa te različite didaktičke i auditivne igračke. U senzornu sobu djeca ulaze bosa, kako bi pomoću svojih osjetila taj prijem informacija bio što bolji.
Za kraj, kakav je osjećaj raditi s autističnom djecom?
Taj posao je težak i zahtjevan, ali to su djeca koja zahtijevaju puno pažnje, strpljenja i ljubavi. Postižu se vrlo mali rezultati na socijalnom, motoričkom i komunikacijskom planu, ali ti mali rezultati su za nas stručnjake i za roditelje ogromni.
Zahvaljujem gospođi Dragić na zanimljivom razgovoru. Nadam se da će rad senzorne sobe s vremenom postati još uspješniji te da će pomoći brojnim osobama s poteškoćama.
Arijana Josipović, 3.B