O „našoj“ dvorani za TZK

  • 0

O „našoj“ dvorani za TZK

Kamo na tjelesni?

Old-School-Gym-Uniform_101342138-750x485

Tjelesni, jedini predmet u našem rasporedu koji se ne održava u učionici, jeste li sigurni? Pa barem bi tako trebalo biti, no nas je ove školske godine dočekalo malo drugačija situacija.

Gdje imamo?

Kada smo imali prvi sat tjelesnog, kao i svaki puta, okupili smo se ispred dvorane, ali su nas onda zvali natrag u školu i ništa nam nije bilo jasno. Ali nakon nekog vremena shvatili smo da ćemo neko vrijeme sate tjelesnog provoditi u učionici zbog toga što se grad i škola nisu mogli dogovoriti oko iznajmljivanja naše stare dvorane za tjelesni pa su se tako u školi sjetili da bi nam bilo bolje u novoj i bolje opremljenoj sportskoj dvorani, ali čini se da su malo zaboravili koliko je ona udaljena od škole…i profesori tjelesnoga su bili vidno nezadovoljni i govorili su nam ovaj tjedan ćemo saznati gdje imamo tjelesni, doći će oglasna knjiga, a kad ne bi ništa saznali samo bi premještali rok na idući tjedan, zatim na onaj idući…

I tako je to odlučivanje trajalo i trajalo, a mi smo na satu tjelesnog sjedili u učionici i smišljali što bismo mogli raditi u ovakvim uvjetima, a da ima veze s ovim predmetom i nisu nam baš padala na pamet neka dobra rješenja, možda zato što je tjelesnim aktivnostima mjesto u dvorani! A da ne govorim koliko smo bili ljuti kada bi ponijeli opremu za tjelesni, a ona nam ne bi trebala, jer nismo znali kada će doći taj dan premještaja iz učionice u dvoranu, a torbe su nam ionako preteške i bez dodatnih stvari. Da nam ne bude previše dosadno na istom mjestu iz učionice smo prešli u podrum, tamo smo se vagali i radili neka mjerenja i bili šokirani time gdje mi to imamo tjelesni, jedna strunjača na podu i dvije klupe za sjedenje, krasni uvjeti…Naravno, u ovo se dosta uklapa rečenica koju smo čuli nebrojeno puta – gimnazija je elitna škola, ponašajte se u skladu s onime gdje se nalazite. Pa iz svega ovoga baš i ne bismo mogli zaključiti da smo mi u nekoj elitnoj školi, kada i one manje elitne, seoske škole imaju nove i dobro opremljene školske dvorane. Svaki puta na tjelesnom bi govorili za dva dana ćemo znati pa idući puta, za tri dana ćemo znati i tako se ta cijela priča rastezala poprilično dugo. A da bi zaključili kako je put od škole do nove dvorane predugačak morali su pozvati ljude iz Osijeka i to dva puta, da budu sigurni (barem je to nama učenicima rečeno). Sigurno je točno da bismo u toj novoj dvorani imali bolje uvjete za rad, ali koliko bismo izgubili na hodanje i presvlačenje, imali bi blok sat ili jedan sat – previše bi vremena otpadalo na nešto što se ne zove tjelesni.

Ipak na kraju u staroj dvorani

I nakon svih razmatranja i premišljanja na kraju smo završili u staroj dvorani, ali u svoj toj brzini nitko nam nije stigao poslati oglasnu knjigu (putem kojim su nam obećali obavještavati nas o novostima) pa tako nismo ni znali da je ta priča konačno pronašla svoj završetak. Nekoliko tjedana imali smo tjelesni odgoj u učionici, a na kraju se pokazalo da nisu ništa promijenili i da smo mogli bez toga. Nesporazumi između grada i škole odrazili su se na učenike (dokaz koliko se zalažu za nas), a prošli bismo bez svega toga kada bismo imali školsku sportsku dvoranu. 2006. godine na području Republike Hrvatske odvojeno je preko 800 milijuna za nadogradnju i obnovu škola, a od toga je 106 milijuna namijenjeno Brodsko-posavskoj županiji.  Taj novac je raspoređen na 14 škola u našoj županiji, a najviše škola obnovljeno je na području Zadra (28 škola, dvostruko više nego kod nas). Od toga novca u našoj bližoj okolici Cernik je dobio sportsku dvoranu vrijednu 7 milijuna kuna, također je i u Starom Petrovom Selu sagrađena nova dvorana.

Kada bismo nabrajali redom sva sela i okolna mjesta koja imaju novu dvoranu trebalo bi zaista dugo vremena, ali zaključak možemo izvesti i bez toga. U svim većim školama, koje pohađa nekoliko stotina učenika sagrađene su dvorane i to uglavnom nove i jako dobro opremljen, a i same škole su obnovljene. Nasuprot tomu, škola u centru grada koja se smatra najcjenjenijom srednjom školom nema svoju sportsku dvoranu i mora od grada iznajmljivati dvoranu koja je k tome još i u lošem stanju. U toj dvorani se održavaju aktivnosti raznih vrsta koje ponekad uopće nemaju veze sa sportom jer bez sportskih rekvizita unutra teško je odrediti da je to baš sportska dvorana. U programu jedna od utjecajnih stranki, objavljenom još prije nekoliko godina pod njihovim planovima navedeno je točno ovako: Sanacija zgrade Gimnazije i izgradnja nastavno-sportske dvorane, (sredstva osigurati putem Brodsko-posavske županije i EU-fondova). Kako možemo i sami vidjeti i zaključiti ništa od toga nije se još dogodilo, a sada nitko ni ne spominje gradnju sportske dvorane za Gimnaziju. Tvrdnje kako su zdravlje i mladi ljudi najvažniji i kako u njima leži budućnost u ovom slučaju su skroz pobijene.

Sandra Petrović

prosinac 2007., broj 31