Putopis s Erasmus razmjene u Grčku

  • 0

Putopis s Erasmus razmjene u Grčku

Rubrika:Putovanja

G kao Grčka ili G kao Grk Zorba

IMG-8a0eb8d33749ab490a2dbe09feac6a4c-V

Od 15. do 22. travnja 2018. sudjelovala sam na razmjeni u Grčkoj u sklopu projekta Erasmus + You on my mind. Ovo predivno iskustvo željela bih podijeliti i s čitateljima Zvona.

Prvi dan: uzbuđenje zbog polaska i neki novi ljudi

IMG-7d37a693d11a4afe5bf301ada9918343-V

Dan je upravo započeo. Šest i trideset je, vrijeme za odlazak na Svetu misu. Oblačim Martinine traperice i košulju od jučer jer sam još snena i nemam snage birati novu odjevnu kombinaciju. Ulazim u crkvu, većinom je ispunjaju osobe starije životne dobi, sjedam u četvrti red i molim za Božji blagoslov. Dolazim kući, tiho koračajući prolazim hodnik i stepenice koje dijele gornji od donjeg kata te provjeravam što tata radi. Osam ujutro je, odlazim u posjet baki. Ulazim u bolnicu, hodam do drugog kata i ulazim u sobu broj dva internog odjela gdje moja baka boravi već treći dan. Nekoliko minuta nakon dolaska odlazim jer kako kažu, „ne diraj lava dok spava“. Ljubim ju u ruku i napuštam prostoriju. Kod kuće me dočekuje mama, obučena u pidžamu boje breskve. Ubrzo nakon toga probudio se i moj otac. Započinju posljednje pripremne prije odlaska na put. Provjeravam u putnoj torbi jesam li sve potrebno ponijela. “Gaćice, potkušulja, poklon, četkica, novci” ponavlja mi mama. Sve sam ponijela i zaključujem da sam spremna. Budi se i Martina, moja starija sestra, koja će me kao i moji roditelji ispratiti pred put. Zajedno odlazimo autom pred poštu gdje je bio dogovor za polazak. Crni Volkswagenov kombi upravo čeka na šest uzbuđenih učenika i dvije profesorice. Mašem svojoj obitelji iz auta i avantura započinje. Gledam kroz prozor i uglavnom šutim, promatram prirodu i shvaćam koliko me divnih pojava okružuje. Dolazimo pred novouređeni aerodrom “Franjo Tuđman”. „Čekirali“ smo prtljagu i imamo slobodnog vremena. Koristim ga šetajući niz veliki aerodrom, na koji neprestano pristižu novi putnici. Poslije zadnjeg pozdrava Hrvatskoj ulazim u maleni, slatki, bijeli avion i tražim svoje mjesto. Pored mene, uz prozor, sjedi Karla. Djevojka crne kose, malenih ručica i niskog stasa koja do sada još nije letjela avionom. “Bojiš li se?” upitala sam ju. Bila je potpuno mirna i opuštena. Sjedam na tamnoplavo sjedalo i slušam upute stjuardesa. Zapravo, malo se bojim, sjedim na sjedalu prekriženih ruku. Višekratno pogledavanje na sat koji ionako ne radi čini me još nervoznijom. Zrakoplov se započinje kretati, jako je uzbudljivo, uskoro ćemo poletjeti. Avion staje. Začujem snažan zvuk i krećemo. Letimo već pola sata, plovimo krasnim plavetnilom koje promatram kroz mali avionski prozor. Slijetanje u Dubrovnik, prolazak kroz carinu i ponovno ukrcavanje u avion. Sljedeće slijetanje očekuje se oko 19 sati po vremenskoj zoni kojoj pripada Atena. Izlazimo iz aviona, uzbudljivi i pomalo pospani očekujemo naše domaćine.

Marta

Sedamnaestogodišnja djevojka duge smeđe kose. Ljubiteljica 1D-a, odlična baletna plesačica i vlasnica Canonovog modela fotoaparata koji bih si i ja rado kupila.

Upoznajem Martinu mamu, gospođu Sandy, toplu osobu, srednjeg rasta i “frčkave“ prosijede kose do ramena. Na parkingu zračne luke čekao nas je Nikos, Martin tata. Obitelj Kosmidou vlasnica je peterovratnog zelenog Renaulta koji me svakodnevno odvozio do škole. Ulazim u automobil i pružam dlan svoje desne ruke i govorim: “Petra, nice to meet you” nakon čega se njezin otac u blagom poluokretu također predstavio i potom je slijedilo pitanje: “Do you know what your name means in Greek?” i potom sam razmislila i odgovorila: ”Stone.” Iznenadio me svojim pitanjem, ali kako i ne bi kad je značenje moga imena kamen po biblijskim izvorima. Jednosatna vožnja Grčkom, upoznavanje krajolika i konačni dolazak u Paleo Faliro. Ulazim u stan broja 26 s prostranim boravkom, malom kuhinjom te dvjema sobama od kojih sam u jednoj i boravila te dvjema kupaonicama.

Martina soba

Mala, žuto obojena soba s mnogo fotografija njezinih prijateljica s prošlogodišnjih ljetovanja te njezinih omiljenih grupa i pjevača. U prostoriji se nalazio krevet, a ispred njega golemi prozor s kojeg sam svakoga dana imala pogled na potočić. Radni stol bio je ispunjen s mnogo bočica lakova za nokte i ogledalom.

Nakon kratkog upoznavanja uslijedio je odlazak u pizzeriju gdje smo se pridružili ostalim „Erasmusovcima“. Bila sam okružena nepoznatim osobama koje sam željela upoznati. S moje desne strane sjedila je Hannah, četrnaestogodišnja djevojka iz Finske s kojom su razgovori bili posve opuštajući. Ispred mene sjedile su dvije Čehinje, Marta i Lucy. Razgovarale smo o školi, zabavi, hobijima. Naručila sam porciju pomfrita i limenku Fante u kojoj nisam naročito uživala jer nisam ljubitelj gaziranih pića. Odlazimo kući oko 23 sata i spremam se za počinak. Zaista sam umorna i trebam odmor. Liježem u plavoj cvjetnoj pidžami koju mi je teta Blaška kupila samo za ovu, posebnu priliku. Legla sam u krevet i od silnog umora odmah i zaspala.

Drugi dan: šarena kocka lijepih sjećanja

IMG-7264a6bd0150212977b7b7f1c9b7270f-V

Sljedećeg dana u osam sati ujutro Martina majka došla me probuditi kako bih započela s jutarnjom higijenom. Ustala sam iako sam bila još uvijek pospana. Za doručak su me dočekale čokoladne loptice, moje najdraže. Uvodno upoznavanje započelo je u malenoj dvorani škole domaćina u kojoj je ravnatelj imao uvodnu riječ te nam poželio dobrodošlicu. Osim izlaganja o našoj školi, gradu i zemlji, svoje sredine prezentirali su i Finci, Česi, Poljaci i Nijemci. Iako mi umjetnost s papirom baš i ne ide od ruke, prvoga dana upustila sam se u izradu kocke i samo njezino bojanje te uređivanje. Svaki put kad ju vidim, šareno obojanu kocku, u meni probudi lijepa sjećanja. Poslije kreativnog sata likovne umjetnosti spustili smo se u laboratorij fizike i kemije, smješten u podrumu škole. Osim predavanja i zabavnih radionica u školi, druženja nam nije nedostajalo.

Treći dan: zadivljenost kazališnim daskama

Glamurozno uređen kazališni prostor, poput ovoga u Paleo Faliru, nisam vidjela u Hrvatskoj, ali ni izvan njezinih granica. Veliki dugački hodnici, prostrano predvorje, suvremeno uređena dvorana s crvenim udobnim sjedalima te ekranima koji projiciraju događaje s pozornice. Ogromna i obnovljena crna pozornica na kojoj su trajale probe pa sam među ostalima posebno uočila redatelja čija me uloga zadivila. Osim šetnje lukom razgledavali smo i nacionalnu knjižnicu, a odmor potražili u prostranom parku punom zelenila i bogatih krošnji ispod kojih smo odmarali. Večernje druženje proveli smo u pola sata udaljenom mjestu, u romantičnom restoranu bogatom svijećama i ostalim romantičnim detaljima.

Četvrti dan: antička Grčka izbliza

Sunčanog i vrlo toplog jutra uputili smo se znatiželjno podzemnom željeznicom prema glavnom gradu Grčke, Ateni. Vrhunac toga dana bio je obilazak Akropole i svih znamenitosti toga područja koje oduzimaju dah. Uspinjanje do samih znamenitosti te samo razgledavanje i fotografiranje bilo je posebno, ali i naporno. Promatranje građevine izgrađene u V. st.pr.Kr. doista je impresivno. Veliki kameni blokovi i višemetarske skulpture zadobile su poglede mnoštva turista koji se neprestano izmjenjuju. Poseban i vrlo opsežan pogled na grad, kuće, zgrade i zelenilo uočila sam s te točke. Poslije razgledavanja najpoznatijeg simbola Atene uputili smo se do muzeja u kojem smo vidjeli mnogo sitnih i zanimljivih skulptura iz grčke povijesti.

Nezaboravni ručak

IMG-3bb26811da3c1025b9180c4fbfc26c12-V

Umorna, pomalo pospana i jako gladna uputila sam se s grupom djevojaka u posebni restoran, barem su tvrdile da će biti takav. I bio je. Penjanje stepenicama do trećeg kata restoranske zgrade. Veliki stol s dvanaest mjesta te pogledom na Akropolu. Postoji li što ljepše? Kušate tradicionalnu hranu, a pogled vam seže daleko, daleko. Osim ručka, dan sam zasladila i meni najdražim desertom, sladoledom od šumskog voća prelivenog crnom čokoladom te hrskavim keksom. Povratak na mjesto dogovora s mnoštvom darova za obitelj i prijatelje.

Peti dan: boravak u prirodi

IMG-1c5abe03893a9d235797a7591e0e189e-V

Višeminutna vožnja autobusom na planinu te dolazak na najvišu točku u mjestu. Ispunjeni sportskim duhom i pozitivnom energijom zajedno smo razgledavali prirodu. Zbog mogućnosti ozljeda, dobili smo žute zaštitne kacige s kojima smo se spuštali do špilje. Istraživali smo srednjovjekovni manastir u poluraspadu te simbole i slike u njoj. Nakon povratka s najviše točke uputili smo se u obližnji manastir te razgledavali prostorije i knjižnice stare nekoliko desetljeća u kojoj smo slušali predavanje o razlikama između katoličke i pravoslavne vjere. Dan smo završili odlaskom do luke, isprobavanjem novih poslastica i zajedničkim druženjem i pjevanjem.

Šesti dan: završna priredba i učenje grčkih tradicijskih plesova

IMG-ca45d268928e8534016cb68098899882-V

Posljednji službeni dan druženja, zabave i smijeha u školi koju naši domaćini pohađaju. Posljednje pripreme za večerašnje izlaganje te školski party. Predstavljanje naše zemlje pred desetinama ljudi, među kojima su i Martini roditelji, nije bio nimalo lagan zadatak. Poslije je uslijedilo učenje tradicijskih grčkih plesova te domjenak s mnoštvom ukusne hrane među kojima se isticala baklava.

Sedmi dan: pripreme za oproštaj od grčke obitelji

Ponovno posjećivanje Atene, razgledavanje ulica i brojnih suvenirnica. Započelo je i pakiranje, a samim time i približavanje polasku kući. Iako je atmosfera bila lijepa, domaćini i hrana koju su mi pripremali odlični, moja novogradiška obitelj već mi nedostaje, pogotovo tatini poljupci za laku noć.

Osmi dan: slatki užitci i uspomene prije polaska

IMG-20180423-WA0000

Dan nismo kao obično započeli ranojutarnjim buđenjem, već odmorom do deset sati. Uzbuđena i napeta zbog povrataka kući, povrataka školskim obvezama i naravno obitelji. Doručak, umjesto obilatog, zamijenili smo hrskavim perecima. Podne smo proveli u prostranom restoranu uz samu obalu. Čekajući desert koji sam naručila, ljuljala sam se na restoranskom travnjaku, uživajući u pogledu. Restoranski stol okružen mnoštvom nasmijanih lica veselo je iščekivao naručeno. Konobarica je pred mene stavila veliku porciju palačinki prelivenu čokoladom te sitno narezanim svježim jagodama. Na samom putu prema aerodromu s velikom putnom torbom tekli su posljednji razgovori i zahvale mojim domaćinima. Dolazak na aerodrom, profesorice su već stigle, a ostali učenici s njihovim domaćinima tek dolaze. Posljednje fotografiranje nas i domaćina s Martinom polaroid kamerom koju je ponijela samo radi ove prilike. Tri fotografije zabilježile su ovaj prekrasan trenutak, a jednu malenu fotografiju za uspomenu, Marta je poklonila i meni. Kako sam sretna, obožavam sitnice. Poseban poklon za mene, svježe jagode, obitelj Kosmidou darovala mi je kako bih ih ponijela u Hrvatsku svojoj obitelji.

Let avionom sad je već standardno dobar i bez neke drame. Prolazak kroz aerodrom te ulazak u naš mali kombi i eto nas pred mojom kućom. Nisam se javila roditeljima jer sam ih htjela iznenaditi. Jesam li uspjela ne znam baš jer je mene iznenadila osmrtnica na vratima o čemu moji roditelji nisu željeli obavijestiti mene. U zagrljaju profesorice pronalazim utjehu i spoznaju da je život satkan od svijetla i tame.

Želim zahvaliti svima koji su ovo omogućili. Svima preporučujem sudjelovanje u ovakvim projektima. Iskusite ovako nešto jer, iako sam se trudila, ne mogu vam dočarati baš sve što sam doživjela u Grčkoj i koliko je bilo posebno.

Petra Oršulić, 2. A