Izvještaj s projekta 2003.

  • 0

Izvještaj s projekta 2003.

Bili smo u Austriji

i499449917

Da sada tražite od mene da vam ispričam što smo ovdje radili iz dana u dan, ne bih vam to sve znala ponoviti. Toliko toga se u tih tjedan dana dogodilo… Toliko toga…

Kako smo krenuli?

Naime, u srijedu, 9. travnja, u 5 sati ujutro smo prof. Udovičić, prof. Ptačnik, Maske, Tanja, Jukić i ja krenuli vlakom u Zagreb. Mislila sam da ću spavati barem do Zagreba, ali moji su planovi bili potpuno neostvareni. Kraj Jukića i Masketa nije doista bilo moguće ni oka sklopiti. Na zagrebačkom kolodvoru nas je čekao vlak za Beč ili Wien. Smjestili smo se i krenuli k željenom cilju.

“Stanje u vlaku”

Prešavši slovensku granicu, naše uzbuđenje je bilo sve veće. Maske je KONAČNO ispunio svoje obećanje i sve nas u kupeu častio sendvičima. Iskreno, mislili smo da se to nikad neće dogoditi, jer je od maturalca prošlo prilično dugo, a tih sendviča ni na vidiku. Mislili smo “obećanje ludom radovanje”, no sada znamo da nikad više nećemo sumnjati u Masketa. Ljudi, on je legenda! A tek njegovi sendviči kak’ su bili dobri! Moram priznati da nisam mislila da će se profesorice tako opušteno ponašati prema nama. Nije bilo ni putovanja do Beča.

Wiena

Došavši na kolodvor u Beč, pokajali smo se što smo nosili toliko prtljage jer je kolodvor prilično velik, a svu smo tu prtljagu morali “vući” s jednog kraja kolodvora na drugi gdje nas je čekao legendarni Mike. Odveo nas je do autobusa koji je čekao samo nas. I tako, uputili smo se mi prema Ybbsu. Mislila sam da je Ybbs bliže Beču, no to baš i nije tako. Udaljenost Beč – Ybbs mogli bismo usporediti s udaljenošću Zagreb – Nova Gradiška. Ybbs je i po veličini sličan kao Nova Gradiška.

A u Ybbsu

Dolaskom u Ybbs bilo je nesporazuma s hotelima, jedni govore: “Idite ovdje”, drugi: “Idite ovdje”. I koga onda slušati? Na kraju smo poslušali sami sebe, pa ušli u neki hotel, kad ono… hotel samo za učenike Beograda i Niša. Ništa nam drugo ne preostaje, nego pokupiti tešku prtljagu i vraćaj se na početno mjesto. Konačno smo mi pronašli svoj hotel, sa strane Masketa i Jukića bili optuženi da imamo bolju sobu. A Štaš! Mi smo ipak pripadnici ljepšeg spola!

Planovi i programi

Jedan od naših dana u Austriji bili smo u upoznavanju Beča. Beč je doista prekrasan europski grad. Od toga dana smo bili podijeljeni u šest grupa. Moju grupu smo činili Tanja, ja, dvije Slovenke, tri Talijanke i dvoje iz Makedonije. Naš program je bio posjet katedrali u Beču, Bečkom univerzitetu, Belvedereu i neki su posjetili ortodoksnu crkvu, džamiju, Ujedinjene narode… Ako ne vjerujete, pogledajte videokasetu. Bili smo vam i mi profesionalni kamermani! Jedan dan smo posjetili dvorac Arstetten i od njega pješačili 5 km do crkve Mario Taferl. Bilo je još puno, puno mjesto gdje smo bili, a da vam sad o svemu tome pišem, ne bi bilo dovoljno mjesta u Zvonu i za vaše članke. O, kako sam samo mogla zaboraviti one famozne lunch pakete, činili su oni svaki dan jedan od naših obroka. Ali, što bismo mi bez tih lunch paketa?

Rad, rad i samo rad

Sljedeća dva dana smo proveli radno, Prvo su nas učili kako napraviti novine. A gdje su oni nas našli učiti? Nas, novinare Zvona? Što god su oni govorili, mi smo sve znali. Poslije toga smo pisali članke o tome što smo vijdeli, kako nam se sve to svidjelo. Pisali smo za časopis Uniting Future koji su nam već sutradan podijelili, pa su nam torbe do kuće bile još teže jer smo mislili na vas i mnogo časopisa donijeli kući.

Slobodno vrijeme

Slobodnog vremena smo imali dovoljno. Mogli smo u shopping, spavati i zbog toga nam je bilo bolje nego na maturalcu. A uz sve to smo puno toga i vidjeli. U subotu koju smo ondje proveli navečer je organizirano nešto što su oni nazvali “disko”. Tu su nam pjevale Slovenke, a i Jukić je osnovao svoj bend. On i Kapy iz Niša su svirali, a dečko iz Slovenije pjevao Fridu. Da ste samo to čuli! Ljudi, čovjek pjeva KATASTROFALNO. Bilo je tu nekih koji su “brijali”, no tko s kim, kada i kako, nećemo o tome. Nešto ipak treba ostati u Ybbsu. Sočne detalje ćemo zadržati za sebe. I što sada reći za kraj? Nezaboravno! Neponovljivo! Osim zabave, naučili smo i nešto novo, kao npr. “Ich muss pipi machen” što nam je jako jako pomoglo i često je bila upotrebljavana fraza u Beču. U naš mali rodni grad stigli smo u srijedu u ranim jutarnjim satima.

Martina Jugović

prosinac 2003., broj 19