„Zlatni Zvonko“ – dodjela novinarskih nagrada

  • 0

„Zlatni Zvonko“ – dodjela novinarskih nagrada

Izbor najboljeg novinarskog uratka

8. Zlatni Zvonko

U našoj školi dugi niz godina birali su se najbolji novinarski tekstovi. Pročitajte kako je to izgledalo na dodjeli Zlatnog Zvonka 2002.

Srijeda, 22.5.2002., begin: 20:00 h, Maksimilijan i … svi mi!

Pripreme

Vijeće učenika je ove godine bilo veoma darežljivo pa su lukavi novinari predložili kako bi bilo sasvim u redu da škola olakša njihov rad i kupi novi fotoaparat. Reakcija Vijeća?! A što mislite. Moram priznati, kao član Vijeća, pripreme su dugo trajale. Zapravo,  najprije je trebalo smisliti način na koji bi se novac mogao skupiti. Rješenje je bilo jednostavno. Party! Daaa! Ali… (i uvijek postoji to ali ma koliko god mi šutjeli o tome) problem je bio gdje. Kao što znamo vlasnici većine novogradiških kafića ne žele ni razgovarati o tome da gimnazijalci prave tulum u njihovom prostoru. No, naša se uporna profesorica Hausnet-Lasović uspjela dogovoriti s vlasnikom Maksimilijana gospodinom Milanom Gašparovićem i tako svima nama omogućiti super zabavu, a novinarima novi aparat i mnogo Zlatnih zvončića, koji je kreirao Danijel Đ. No, ponovno se pojavio problem za kojeg su bili zaduženi novinari, a to su nominacije. Profesorica Ljiljana Ptačnik u suradnji sa svojim novinarima sastavila je listu nominiranih po rubrikama. Sada kad je to napravljeno, svaki učenik škole trebao bi glasati za svoje favorite, u svaki razred po jedan je učenik i jedan vijećnik nosio glasačke listiće i ujedno obavještavao o narednom događanju. Na kraju je sve glasove trebalo zbrojiti. Mnogo posla, zar ne? Trebalo je još smisliti program na kojem bi naši vrijedni novinari dobili zasluženog Zlatnog Zvonka.  Kako je naša škola puna kreativnih učenika (moram to reći da ne dobijem batina, šala!) i to je ubrzo bilo riješeno.  O samom programu ću vam detaljnije reći nešto kasnije. I kao velike pozivnice na našu svečanu dodjelu (po ne znam koji put spomenutog) Zlatnog Zvonka napravljeni su plakati koji je osmislila Ivana Žulj.

Sve bruji o Zlatnom Zvonku

Mislim da je to ukratko, vjerujte ukratko, sve o pripremama za samo događanje. Ako sam nešto, odnosno nekoga preskočila, vjerujte, nije bilo namjerno jer je za to kratko vrijeme obavljeno mnogo posla. Ako ipak ne vjerujete, pridružite nam se sljedeći put u pripremama za slične manifestacije.

Mislim da bi bilo vrijeme da se prebacimo na sam dan 22., mjeseca petog, 2002. ljeta gospodnjeg, ali ne u sam Maksimilijan, nego najprije u školu. Zašto? Pa srijeda je, ljudi Božji, a srijedom se još uvijek ide u školu. Dakle, od samog početka dana u školi (tam negdje oko 8, pola 9, jer kao i inače, prva dva, tri sata, ne sjećam se dobro, prespavala , vjerojatno) sve je brujalo i zujalo ZzzZZ , ZzzZ, ZZzzZ, Zlatni Zvonko… Vidjelo se da je mnogo učenika zainteresirano za dolazak na, već spomenutu, veličanstvenu, glamuroznu dodjelu Zlatnog Zvonka. Kao što vidite, sve mora biti veličanstveno i glamurozno, pa čak i odjeća. Nakon mukotrpnog povlačenja po klupama i nešto skraćene nastave, svi smo se sjurili kućama (ili frizerkama). Već na ulaznim vratima svojih domova pretpostavljam što su učenici govorili „Stari, daj ključeve od auta, moram ići u šoping. Znaš, večeras imamo Oskara u školi…“

Na mjestu događaja

Na ulazu vas dočekaju nitko drugi nego maturanti. Ulaz je samo 5 kuna što uopće nije puno s obzirom na ono što vam ova večer nudi, a s obzirom da sav taj novac ide za novi fotoaparat. I eto nas na dodijeli  Zlatnog Zvonka.  Zapravo bilo bi smiješno da vam sve to pokušam opisati jer riječi za ovaj party nema i to zahvaljujući grupi „Sataraš“ . Zašto baš toj grupi? Za one koji nisu bili tamo, samo ću reći da su tu grupu činili: Dubravko Terzić (ma koga ja želim napraviti poštenim, htjela sam napisati Dudo), Vedran Serdar, Igor Marinac, Hrvoje Capan i Ivan Marić. Uz njih su pjevajuće zvijezde: Dragana Gubić, Iva Isaković i Ivana Jularić. No, to ne bi ništa vrijedilo da ovaj program nije, uljepšavala i glasom i stasom Lidija Čaić i tajanstveni voditelj Marko Kovre. Ne smijem zaboraviti spomenuti  glazbenog urednika, odnosno njih dvojicu, Marka Gajskog i Matka Romića, koji su zaslužni i za dobar provod  nakon programa. Najavljivači su bili učenici koji su se plasirali na državna natjecanja: Ivana Kožić, Tamara Radojčić, Danijel Pavić, Tomislav Petrović, Natalija Marjanović, odbojkašice i dramska skupina.

Antonija Trupinić

studeni 2002., broj 16