Govor 4. B na svečanosti podjele svjedodžbi

  • 0

Govor 4. B na svečanosti podjele svjedodžbi

Četiri godine stvaranja uspomena i prijateljstava

4. b 3

Dobar dan poštovane profesorice i profesori, uvaženi predstavnici grada Nove Gradiške, dragi roditelji, članovi obitelji i prijatelji, i najvažniji od svih – dragi maturanti. Najprije vam želim čestitati uspješan završetak gimnazijskog obrazovanja! Nije uvijek bilo lako, a mnogi su putem i odustali. Od preko 120 učenika upisanih u ovoj generaciji ostali smo mi, 83 najjačih koji smo izdržali do kraja. Svaka nam čast!

Prije 4 godine upisali smo gimnaziju i došli smo u novu sredinu. Još se sjećam prvog dana škole kao da je bilo jučer, svi gledaju jedni u druge kao djeca na prvi dan vrtića, većina se nije poznavala i to je bilo jedino vrijeme kada je u našem razredu bila tišina. Polako smo se upoznavali i postajali prijatelji, od tada je naše pravo lice počelo izlaziti na vidjelo i Silvijin razred postao je glavna tema u zbornici.
Iako se nismo baš uvijek najbolje slagali, naši dobri odnosi uvijek su dolazili do izražaja na ekskurzijama, maturalcu i uvijek kada se nešto slavi. Tu nam nema ravnih. Prvo je došao izlet u Istru, pa u Dubrovnik i konačno maturalac u Barcelonu. Tada su se stvarale uspomene i prijateljstva koja će bez sumnje trajati.
Znalo je često biti i svađa, s profesorima i međusobno, ali mislim… pa gdje ih nema. Ipak smo svi tvrdoglavi, borimo se za sebe i ono što mislimo da je ispravno. Neki su znali reći da smo nepristojni, ali po meni je spremnost da se borimo za svoja uvjerenja jedna od najvažnijih osobina koju osoba treba imati. I u ovoj kategoriji moj razred se u ove četiri godine debelo iskazao, to je njihova najveća vrlina i ne bojim se za njih nadalje u životu, oni su spremni!
Ne smijemo zaboraviti da smo mi ipak tu nešto i učili. Iako je s nama bilo teško raditi, ipak se više nauči ako smo okruženi veselim ljudima i dobrom atmosferom, pitajte samo profesore Artuković, Zlaju i Lahorku. Neki profesori bi mogli naučiti puno od njih.
Nadalje, bilo je muka, bilo je svega. Ipak je lakše napisati šalabahter ili možda slikati test da ti ga netko drugi riješio.
No ipak, bez sumnje, znanje je ostalo tu i pokazat ćemo ga na maturi. Do mature ima još 3 tjedna. 3 tjedna je puno vremena i sve se još stigne naučiti i pojačati znanje. U tome vam želim svu sreću te da upišete fakultet koji želite – Luka FER, Leo vojnu akademiju, Žakić KIF, Patricija turski, Matea umjetnost, David medicine, a Furićka što upadne.
Ove 4 godine svima će nam ostati u najljepšem sjećanju, velik dio mladosti proveli smo jedni uz druge. Znam da je naivno očekivati da ćemo svi ostati prijatelji, ali nadam se da ćemo se barem pozdravljati ako se vidimo na ulici, ili popiti kavu kao nekad – poslije ili tijekom nastave.
Želim vam svu sreću u životu, a sada – da se večeras odlično zabavimo i nitko ne smije kući dok zora ne svane!
Hvala svima!

Matija Čmelješević

Pjesma o 4.b:

Poštovani profesori i svi ovdje prisutni,

Okupili ste se kako bi nas ispratili na još jedan put životni.

Prije četiri godine upisali smo gimnaziju,

A pošto smo već pomalo umorni,

nadamo se da ćemo živi dočekati penziju.

Tjekom sve četiri godine s nama ste imali problema

Pa smo stoga u zbornici uvijek bili glavna tema.

Matija Čmelješević predsjednik je naš od početka bio,

Vrlo nas je vješto zastupao i predvodio.

Poslije njega dolazi nam Emanović Leo,

Kao što vidite, obukao je predivno odijelo.

Gdje god su problemi tu se i Leo nađe,

Omiljene su mu bile s razrednicom svađe.

Helena Furić spavalica naša,

Nikad ne bi rekli da je davoračka snaša.

Podle i lukave planove od početka školovanja sprema,

ali na satu bez po muke drijema.

Tiha i povučena Gregurić je Matea,

Izjasnila se da će biti umjetnica,

pa joj stoga želimo uspješnu izgradnju ateljea.

Helena Klarić iz Bogićevaca

Kroz šalu govori da je carica.

Razrednu nastavu želi studirati,

Jer će posao preko veze dobiti.

Poslije Helene dolazi nam Lanusović David,

On se u budućnosti želi medicinom bavit.

Još jedna Helena, posljednja u nizu,

Spretno je sakrila svoju nervozu.

Marjanović je njezino prezime,

I ona se ponosno diči njime.

Viktorija Mihalić mirna je i plaha,

Njezin glas profesorIcu Pečnjak ostavlja bez daha.

Zatim Borna Mudrovčić koji je na dijeti,

Jer je morao u odijelo za večeras stati.

Na redu nam je Portner Dominik,

Njemu treba podići spomenik.

Miran i povučen cijelo školovanje je bio,

Ne znamo ni sami koga se je sramio.

Ivan Ruškan, nadimkom Ruki,

Uvijek je sjedio u zadnjoj klupi.

Često je znao biti mustra prava,

Dobije pet, a da ne uči on nas uvjerava.

Na red nam je došla i Smolić Valentina,

Da obožava jezike, to je prava istina.

Njezina je prijatrljica Šandorović Martina,

kada nešto treba, dobra je sa svima.

Luciji Šimunović kod kuće ne daju govoriti,

Pa ju profesorica Artuković na satu da šuti mora moliti.

Tu je i Šugić Patricija,

Koja je u razredu najglasnija.

Engleski joj perfektno ide

za razliku od matematike,

Uz koju možemo uključiti i zakone hidrostatike.

Da s 5.0 prođe sve četiri godine, za njega nije bila nikakva muka,

A i sami znate da mu je ime Tadić Luka.

Valerio Terzić Lukin je kolega iz klupe,

Uvijek ima neke naočale skupe.

Njemačka je njegovo konačno odredište,

Nadamo se da će tamo pronaći novaca nalazište.

Kao Petrarcina Laura plavu kosu ima,

Ime joj je Vojvodić Tajana.

Ona obožava med vrcati,

Pa ga stoga kod nje možete i kupiti.

Iako je Mateju Žakiću na početku školovanja falilo hormona rasta,

Polako ali sigurno u budućeg načelnika izrasta.

Nadamo se da će tatu naslijediti

I punim sjajem Cernikom zavladati.

4. B 2