Intervju s učenicima 2.razreda koji su sudjelovali na državnim natjecanjima            

  • 0

Intervju s učenicima 2.razreda koji su sudjelovali na državnim natjecanjima            

Slogom i radom do zadivljujućih rezlutata

vjer1

Učenici drugih razreda Gimnazije Nova Gradiška postigli su sjajne rezultate na državnim natjecanjima. Oni su primjer kako se veliki trud i rad uvijek isplate! O njihovim dojmovima pročitajte u nastavku

Bez ugodne radne atmosfere i međusobnog prijateljstva ne bi bilo ni uspjeha

Leona Pavić sudjelovala je na državnom natjecanju iz ekologije.

Što te navelo da se okušaš u natjecanju iz Ekologije?

L.P: Profesor me pitao u prvom razredu hoću li ići na Ekologiju i isprva nisam imala neku preveliku želju, ali kada sam počela ići na pripreme s ekipom, postajala sam zainteresiranija i nakon natjecanja nisam požalila što sam ipak pristala sudjelovati. Istim putem sam nastavila i ove godine i evo me sada, željno iščekujem sljedeću godinu.

Tko vam je mentor?

L.P: Mentor nam je profesor geografije, Branimir Kramberger. On ima važnu ulogu u cijelom procesu pripreme i samom natjecanju. Usmjerava nas na bitnije stvari, pomaže nam kod učenja i oslobađa nas treme i nervoze ugodnim razgovorima. Sviđa mi se što je s nama izgradio prijateljski odnos.

Koliko vas je u ekipi?’

L.P: Četvero nas je u ekipi, po jedan učenik iz svake generacije (od 1. do 4. razreda), a  to su Karla Kolić (1.r.), Boris Lasković (3.r.), Matej Plavac(4.r.) i moja malenkost. Ekipa je za poželjeti, svi smo složni i puno vremena provodimo zajedno. Kako svake godine najstariji član (4.r.) napušta ovu malu grupu,tako i svake godine dobivamo jednog novog člana. Sviđa mi se što je svaka godina početak još jednog novog prijateljstva.

Možeš li mi opisati jedan vaš sastanak?

L.P: Sastanci obično počinju mjesec ili dva prije samog natjecanja. Mnogima je prva pomisao na pripremanje za državno natjecanje napor i puno učenja, no nije ni blizu tome. Naši sastanci se uglavnom svode na druženje i zabavu, ali naravno da i učimo, ponavljamo i uvježbavamo predstavljanje projekta pred povjerenstvom.

Je li trema prisutna pri grupnom predstavljanju vašeg rada pred povjerenstvom?

L.P: Trema je neizostavan dio i naravno da je prisutna, ali to nije nikakav problem kada uz sebe imaš ljude koji te motiviraju i čine to zabavnim.

Gdje se održavalo državno natjecanje?

L.P:”Državno natjecanje održavalo se drugu godinu za redom u Zagrebu.

Koji ćeš događaj pamtiti s državnog natjecanja?

L.P: Svi su mi se događaji urezali u pamćenje,stoga ne bih nijedan izdvajala.

Jesi li zadovoljna vašim uspjehom?

L.P: Naravno, imam potpuno povjerenje u svoju ekipu, no svakako me ugodno iznenadilo prošlogodišnje prvo mjesto. Ove godine smo osvojili drugo mjesto, na koje sam također veoma ponosna. Vodimo se time da uvijek možemo bolje i iduće godine potrudit ćemo se da prošlogodišnji rezlultat ne bude samo lijepo sjećanje.

Vjera i ono malo znanja što smo imali doveli su nas do ponosnog 10. mjesta

vjer2

Učenici Marija Staronj, Klara Tankosić, Anita Čevizović i Josip Barunović sudjelovali su na državnom natjecanju iz Vjeronauka.

Što te navelo da se okušaš na natjecanju iz vjeronauka?

M.S : Išla sam na natjecanje iz vjeronauka još u osnovnoj školi pa su mi ostala lijepa sjećanja, zato sam odlučila nastaviti i ovdje u Gimnaziji.

K.T : Odlučila sam ići na natjecanje iz vjeronauka jer se činilo najzanimljivijim zbog toga što sudjeluješ u ekipi. Vjera je oduvijek bila važna u mom životu. Od malih nogu idem u crkvu, čitam i sviram u crkvi.

A.Č: Na natjecanje iz vjeronauka idem od 5. razreda osnovne škole i to je jedino natjecanje na kojem nisam doživjela pritisak. Ono prije svega donosi zabavu i mnoštvo novih prijatelja ,stoga me ta iskustva motiviraju da iznova sudjelujem na natjecanjima.

J.B: Išao sam na natjecanje iz vjeronauka u osnovnoj školi i bilo mi je jako zanimljivo pa sam odlučio nastaviti i u srednjoj.

Koliko vas je u ekipi?

M.S: U ekipi nas je četvero i svi smo vrlo bliski i složni, to je ono što samo natjecanje čini posebnijim od drugih.

K.T: Četvero.

A.Č: U ekipi nas je 4 . Jedni druge uvijek ohrabrujemo i puno je lakše sudjelovati na natjecanju kada znaš da imaš ekipu i mentora koji te razumiju i podržavaju.

J.B : Četvero.

Možeš li mi opisati jedan vaš sastanak?

M.S: Nismo se baš puno nalazili zbog redovnih školskih obaveza, dan prije natjecanja postavljali smo jedni drugima pitanja i tako povezivali sve gradivo, više smo učili samostalno kod kuće.

K.T : Zajedno smo učili nekoliko dana prije natjecanja, nismo se mogli nalaziti zbog školskih obaveza, ali i zbog toga što ne stanujemo blizu jedni drugima.

A.Č: Nismo imali puno sastanaka, ali kad smo ih imali većinom je to bilo učenje kroz šalu.

J.B: Školske obaveze učine svoje, stoga smo od kuće rješavali zadatke.

Tko vam je mentor?

SVI: Naš mentor je vlč. Roko Ivanović.

Kakav je osjećaj bio kada ste saznali da ste prošli na državno natjecanje?

M.S: Kada smo saznali da smo prošli na državno bilo je puno smijeha i suza radosnica jer nismo očekivali takav uspjeh.

K.T: Kada smo čuli da smo prvi na biskupijskom natjecanju, iznenadili smo se jer to nismo očekivali. Učili smo, ali smo i sami rekli da se idemo zabavljati i družiti.

A.Č: Osjećaj je bio izvanredan. Bilo je suza, smijeha, ali mislim da smo prije svega bili ponosni na nas jer smo uspjeli prebroditi sve prepreke na koje smo naišli, a osim toga, prolazak na državno nismo očekivali. Biti prvi kad se to od vas ne očekuje, e to se ne može opisati riječima.

J.B: Pošto se nismo posebno pripremali za natjecanje, bili smo jako iznenađeni prolaskom na državno.

Gdje se održavalo državno natjecanje?

SVI: U Poreču.

lat1

Koji ćeš događaj pamtiti s državnog natjecanja?

M.S: S državnog natjecanja pamtit ću kako je većina ostalih natjecatelja učila cijelo vrijeme u autobusu i večer prije natjecanja u sobama, dok mi skripte nismo ni ponijeli, a večer prije smo kartali u sobi. I naravno pamtit ću kupanje  već u 4. mjesecu.

K.T: Bili smo jedna od najopuštenijih ekipa, ekipa koja je došla s ciljem zabave i druženja. Dok su druge ekipe cijelu noč učile, mi smo se šetali kroz Poreč, a zatim kartali u sobi.

A.Č: S državnog natjecanja najviše ću pamtiti to što smo snimali naše putovanje pa se sad kad god želim mogu vratiti u Poreč i ponovno proživjeti najbolje natjecanje u mom životu. I naravno, kupanje u travnju, ali u bazenu s morskom vodom. More ostavljamo za iduću godinu.

J.B: Najviše ću pamtiti kako smo se zabavljali i družili dok su ostali bili okupirani natjecanjem i rezultatom kojeg će ostvariti. Na kraju smo bili na 10. mjestu što nas je ponovno iznenadilo jer se nismo stigli pripremati za natjecanje, a ostale su ekipe učile i u busu i hotelu.

Jesi li zadovoljan/na vašim uspjehom?

M.S: Svi smo prezadovoljni našim 10. mjestom na državnom jer znamo da se nakon biskupijskog natjecanja nismo ni pripremali, cilj nam je bio zabava.  Pojavio se strah kada smo vidjeli koliko su druge ekipe učile, bili smo sigurni da ćemo biti na samom dnu ljestvice, no 10.mjesto je bilo ugodno iznenađenje.

K.T: Svi smo bili zadovoljni i odlučili smo i nagodinu sudjelovati u natjecanju, ali ovaj put bolje pripremljeni.

A.Č: Prezadovoljna sam našim uspjehom s obzirom na količinu vremena koje smo potrošili na samo učenje. To je još jedan pokazatelj da nije bitno koliko se uči, već koliko kvalitetno.

J.B: Bilo je to stvarno prelijepo iskustvo, upoznali smo puno dobrih ljudi i nadam se da ćemo nagodinu ponovno proći na državno natjecanje.

Kartanje bele s profesorom i šetnje po sunčanoj plaži

Na natjecanju iz latinskog jezika sudjelovali su Matko Vojnić, Marta Kekez, Ana Ćepić, Iva Šugić i Karlo Bukvić.

Što te navelo da se okušaš u natjecanju iz latinskog jezika ?

M.V: Latinski mi je jako zanimljiv i volim strane jezike .

M.K: Na natjecanje iz latinskog jezika učenici opće gimnazije imaju priliku ići samo u 2. razredu pa sam htjela vidjeti kako to izgleda, koliko se razlikuje težinom od nastavnog programa i koliko bi mi to moglo olakšati isti.

A.Ć: Na početku drugog polugodišta profesor je pitao tko bi htio ići na natjecanje i svi  koji smo imali pet iz latinskog prijavili. Usto, profesor nam je obećao upisati peticu ako budemo imali  više od 50% riješenosti, tako da je to bio dodatni poticaj.

I.Š: Pošto je latinski sam po sebi težak jezik, zanimalo me kako bih prošla na natjecanju i prijavila sam se za školsku razinu.

Tko ti je mentor?

SVI: Prof. Daniel Bedeničić.

Možeš li mi opisati jedan vaš sastanak?

M.V: Sastanci su bili takvi da nam profesor da lagan tekst i mi ga prevodimo odmah bez riječnika ili da nam da test  prošlih natjecanja i mi ga riješimo za sljedeći put.

M.K: Naši sastanci su u početku izgledali tako da nam je profesor donio “igrokaze” na latinskom koje smo mi prevodili naglas bez ikakve pripreme, a kasnije nam je pričao o rimskoj povijesti i običajima o čemu nemamo priliku slušati na nastavi latinskog jezika. Kad je prošlo školsko natjecanje počeli smo rješavati testove kod kuće i s njim na dodatnoj nastavi prevodili Cezarove govore.

A.Ć: Sastali smo se nekoliko puta prije državnog natjecanja i prevodili smo tekstove s latinskog jezika na hrvatski, poput tekstova iz Cezarovih knjiga ili Ciceronovih govora.

I.Š: Na sastancima smo najviše vježbali prijevode raznih tekstova. Atmosfera je uvijek bila opuštena i nije mi bio problem ostati duže u školi zbog toga.

lat2

Kakav je osjećaj bio kada si saznao/la da prošao/la na državno natjecanje?

M.V: Neprocjenjiv!

M.K: Kada sam saznala da sam prošla na državno bila sam jako sretna jer to stvarno nisam očekivala,a i prošlo nas je petero pa sam se radovala ugodnom druženju.

A.Ć: Bila sam jako iznenađena, jer sam na županijskom bila 4.

I.Š: Bila sam u šoku. Nisam se nadala tolikom uspjehu.

Gdje se održavalo državno natjecanje?

SVI: Državno natjecanje održalo se u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II. u Zadru, a bili smo smješteni u hostelu “Hostel 4 you”.

Koji ćeš događaj pamtiti s državnog natjecanja?

M.V: Pamtit ću kako smo se jako puno šetali po Zadru u slobodno vrijeme i kako smo mi dečki bili smješteni u šesnaesterokrevetnoj  sobi. (I finu hranu, naravno).

M.K: Pamtit ću kako smo dosadu u busu ubili kartanjem i dobro se nasmijali jer nitko od nas učenika nije pazio na sva pravila pa bi profesora naljutili svako malo.

A.Ć: S državnog ću najviše pamtiti druženje s prijateljima, posebno kartanje bele s profesorom.

I.Š: Pamtit ću sve lijepe trenutke koje sam imala s ostalim natjecateljima i uživanje u sunčanim šetnjama uz more.

Jesi li zadovoljan/na vašim uspjehom?

M.V: Da sam malo više radio, rezultat bi bio bolji. Ali, vrlo sam zadovoljan ishodom.

M.K: S obzirom na to koliko sam truda uložila stvarno sam zadovoljna jer je bilo puno bolje pripremljenih natjecatelja od mene, sudjelovali su čak i oni koji su učili latinski i u osnovnoj školi, tako da sam odlično prošla.

A.Ć: Zauzela sam 10. mjesto, konkurencija je bila jaka, no izborila sam se i dala sve od sebe te se našla  u zlatnoj sredini.

I.Š: Zadovoljna sam. Konkurencija je bila velika, a već sam dolazak na državno natjecanje bio je velik uspjeh za mene.

Čestitam svim učenicima na odličnim rezultatima i nadam se da će sudjelovati i sljedeće godine s još više znanja i u još većem broju!                                                                                                                                                                                                                         Leonora Barišić, 3. D