Predstava Sjećanje vode u izvedbi Ludens teatra

  • 0

Predstava Sjećanje vode u izvedbi Ludens teatra

Rubrika:Recenzije

Recenzirajmo – Sjećanje vode

plakat

U svojih sto trideset minuta predstava Sjećanje vode držala je pažnju svakog Novogradiščanina. Nasmijala je, zabezeknula, zaintrigirala i potaknula na aktivno razmišljanje. 

Žedne novogradiščanske oči

I sam Miro Gavran potvrdio je kako Novogradiščani kazalište posjećuju češće od zagrebačkih intelektualaca, a predstava Sjećanje vode dvadeset osmog studenog dupkom je napunila novogradiški Dom kulture i time potvrdila kulturnu žeđ naših sugrađana. Sjećanje vode pripremio je koprivnički Ludens teatar, a glumci koje smo imali priliku gledati dva sata i deset minuta svima su poznata lica – Bojana Gregorić Vejzović, Ivana Krizmanić, Iskra Jirsak i dr. Njihovim dolaskom proslavila se deveta po redu Noć kazališta.

Upoznajmo se s radnjom i likovima

Odmah u početku upoznajemo se s trima sestrama – Mary, liječnicom koja je blago kročila u srednje godine, Theresom, trgovkinjom zdravom hranom i alternativnim sredstvima liječenja i Cathrine – najmlađom i najželjnijom pažnje. Ponovno su na okupu iz bizarnog razloga –  smrti majke i organizacije njezina sprovoda. U tijeku njihova međusobna razgovora upoznajemo glavna obilježja pojedine dame, životne afinitete i njihove prikrivene tajne, kao i odnos prema muškarcima. Njihova komunikacija prožeta je labilnim sjećanjima koji variraju od sestre do sestre, a nailaze spontano i neočekivano, ostavljajući ih ili u smijehu ili u suzama. Stalni likovi predstave su i Theresin muž Frank, opušten i izravan, te Maryn ljubavnik Mike koji ima i ženu i djecu, ali je bez obzira na to već nekoliko godina u tajnoj vezi s Mary. Xaviera, Cathrinina nova zaručnika, ne upoznajemo, što nam vjerno prikazuje krhkost njezinih odnosa s muškarcima.

Analizirajmo

Sjećanje vode drama je atmosfere i križanac čehovljevsko-ibsenovskih utjecaja, smješten u suvremeni kontekst. U samom početku tri sestre podsjećaju nas na Tri sestre, a kulminacijom dijaloga uočavamo i elemente karakteristične za samo Čehovljevo stvaralaštvo – likovi govore jedni mimo drugih ne slušajući se međusobno i konstantno usmjerujući pažnju na vlastito jastvo. Također, poput Triju sestara, Sjećanje vode drama je čeznutljive i sjetne atmosfere i gotovo bez događanja, stavljajući naglasak na unutrašnja stanja likova i njihove razvoje tijekom dijaloga. Mnoštvo je i ibsenovskih utjecaja – sto trideset minuta pratimo tek pet likova, a redukcija njihova broja omogućuje nam u tančine pratiti psihologiju likova. Kao i u Nori, gledamo komornu građansku dramu prateći tek epizodu likova iz svakodnevna života, a razrješenje njihovih sukoba nije nužnost.
Atmosferičnost je građena pravim omjerom komičnosti i tragičnosti, smještajući humor u konvencionalni ritual koji je, sam po sebi, tugaljive prirode.

Sjecanje-vode-1

radiong.hr

Stephenson, autorica drame, nikad ne zalazi u onu apsurdnost i oskvrnuće koje suvremena laička publika ne bi mogla prihvatiti – teškoću situacije ispunjava s taman dovoljno humora, čime uspijeva prikazati kako se čovjek u životu može svemu smijati, a opet ne obezvređuje ozbiljnost situacije, što široka publika i ne bi tako dobro prihvatila. U pravim trenutcima na površinu izranjaju prave tajne – problem kod ovakvih drama često može biti monotonija, a u takvim situacijama pažnja publike nestaje, no autorica je taj problem riješila zanimljivim i kreativnim tajnama iz prošlosti (spoiler: Mary je s četrnaest rodila sina i dala ga na posvajanje!), također i neočekivanim događanjima u odnosima likova, kao što je i slučajan poljubac između Franka i Cathrine.

Temelj predstave je svakako prustovska osjetilna impresija – kao što se junak Traganja za izgubljenim vremenom prisjeća svog ljetovanja okusivši kolačić madeleine, tako se i sestre Sjećanja vode prisjećaju djetinjstva i majke mirisima, okusima, njezinim haljinama, skrivenim kutijama i mnogim drugim podražajima. Takvi podražaji oblikuju dramu u njezin kaotični, ali na kraju sasvim cjelovit sastav. Dakako, valja i spomenuti da se često njihova sjećanja razlikuju, čime se naglašava varljivost i relativnost našeg sjećanja i proživljenog vremena.
Scenska rješenja su jednostavna i promišljena, što Ludensu omogućuje nesmetano kretanje od grada do grada i uveseljavanje velikog broja publika. Kostimi, frizure i šminka vjerno utemeljuju prošlo stoljeće.
O zamjerkama ne treba mnogo zboriti, a kao glavnu (i jedinu u ovome tekstu) treba navesti neprilagođenost teksta hrvatskoj publici jer sadrži nekolicinu motiva engleskog stvaralaštva, koji su razumljivi samo vrhunskim poznavateljima književnosti i povijesti.

Ne volim zimu. Ali, preostaje mi samo prihvatiti hladnoću.

Glavna okosnica drame očituje se u liku Mary i njezinim posljednjim rečenicama – umorna od majčine smrti, spoznaje o smrti i vlastitog sina kojeg nikad nije upoznala, kao i činjenice da Mike ne namjerava ostaviti vlastitu ženu i imati djecu s njom, osvješćuje veliki zastoj koji je obuzeo njezin život. Shvaća da je život usmjerila na karijeru i po strani ostavila sve ono što je zapravo htjela – upoznati sina, utemeljiti obitelj. Sad je već u poodmakloj dobi i kretanje u smjeru ostvarivanja snova iziskuje mnogo energije, možda čak i previše za podnošenje. U trenutku ona, poput Camusjeva Mersaulta, prihvaća svoju apsurdnost, cementiranost životne situacije i činjenice da joj ne preostaje ništa nego zavoljeti ju, poput i zimske hladnoće koju ne voli, ali ju ne može izbjeći.

U svojih sto trideset minuta predstava Sjećanje vode držala je pažnju svakog Novogradiščanina. Nasmijala je, zabezeknula, zaintrigirala i potaknula na aktivno razmišljanje. Ja, kao i svi ostali, zahvalan sam na lijepoj atmosferičnoj noći koju je omogućio Ludens teatar i nadam se da ćemo njihovu kreativnost gledati i u drugim izdanjima.

 Karlo Szabo, 4.a