Do koje granice mjerimo vlastitu sudbinu

  • 0

Do koje granice mjerimo vlastitu sudbinu

Rubrika:Zvonjelice

the-creation-of-adam-michelangelo-buonarroti

Sudbinu ne možemo birati zato što ona bira nas. Ona je ta koja nam sve daje u našem životu. Patnju, padove,  uspjehe i neuspjehe.

Sudbina nam je svima negdje zacrtana. Ona je crta kojom ćemo proći u svojem životu, tu je crtu nacrtao Netko tko nam sve daje i uzima s razlogom koji samo On zna. Sudbina je ono što živimo svaki dan.

Naravno, i mi sami možemo utjecati na svoju sudbinu. O nama ovisi kakav život želimo živjeti. No, treba imati na umu da protiv Njegove volje ne možemo. Vlastitu sudbinu mjerimo do granice kada izgubimo snagu za daljnju žiovotnu borbu. Život nam je svima darovan i treba ga što bolje proživjeti. Nekome je težak i pun prepreka, a nekome nešto lakši. Svi imamo borbu s vjetrernjačama. Loša i dobra sudbina postoji s razlogom.

Neki ljudi  mjere svoju sudbinu do granice kada odustanu od samih sebe i požele napustiti ovaj svijet na silu i prije reda. Kada to učine, onda su ludi i drugi ljudi ih osuđuju. Za takvo što nema opravdanja. Oni ljudi koji to učine i prežive završe u klinici na psihičkom liječenju. No, oni su došli do dna svega i nisu se mogli boriti sa svojim životom te živjeti i razumjeti ovaj svijet. Ljudi takve pojedince osuđuju, no prije osuđivanja treba se zapitati zašto je netko pokušao uzeti si život. Zar je ovaj svijet tako loš da ga netko pokušava tako napustiti? Ljudi ne bi trebali suditi, nego nekoga saslušati i dati koji savjet jer si onda možda taj netko ne bi oduzeo život.

Kristina Čalušić, 3. A