Svakodnevno putovanje do škole

  • 0

Svakodnevno putovanje do škole

Rubrika:Putovanja

Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna

Putopis ponekad ne opisuje odredište ili osjećaje koji nas preplave na jednom mjestu, već upravo sam put. Ponekad je putovanje bitnije od odredišta.

Pospana lica u autobusu

U svojoj putničkoj crtici opisat ću događaje iz jednog autobusa na relaciji Vrbova-Nova Gradiška. Ušavši u autobus primijetila sam jedno slobodno mjesto pokraj prozora. Sjela sam i odlučila ponoviti gradivo za važan test. Pogledom sam obuhvatila ostale putnike koji su bili umorna lica i odsutna pogleda. Autobus se polako truckao i vijugao cestom kroz pospano selo s pospanim ljudima. Pogledala sam kroz prozor koliko se to moglo obzirom da su prozori uglavnom bili prljavi i promatrala još neosvijetljene kuće.Lagano smo se približavali Starom Petrovom Selu koje se obasjano uličnom rasvjetom jedva naziralo u to prohladno zimsko jutro.

Starija gospođa i njen mobitel

Na stanici u Starom Petrovom Selu u autobus je ušla jedna starija gospođa i s ustima punih isprika sjela pokraj mene. Sekundu poslije zazvonio joj je mobitel i moglo se vidjeti da torbu otvara kao da je pitanje života i smrti, a u tipke gleda ne bi li pogodila koja je prava, kao da  je to jedino u njenom životu važno. Uživam gledati starije ljude kako barataju mobitelima kao da je u pitanju svemirski brod. No, dok se ona opuštala uz glasni razgovor koji smo svi čuli , nisam se mogla koncentrirati na učenje. Već sva iživcirana od njenog glasnog razgovora prestala sam čitati jer nije bilo svrhe, te nastavila gledati kroz prozor.

Dobro je, tek smo u Rešetarima, pomislila sam, i onda mi je sinulo: REŠETARI !!! A još nisam ponovila gradivo. Napokon, gospođa do mene završila je razgovor, te izašla iz autobusa na postaji Nova Gradiška kao što sam i sama učinila.

Deja vu

Krenula sam pješice prema Gimnaziji. Jedina stvar koju sam primjećivala bila je ta ista starija gopođa koja je ponovno razgovarala na mobitel. Ušla sam u zgradu škole u svoj razred, zazvonilo je školsko zvono.

Gledala sam prema vratima u iščekivanju tko će zamijeniti profesoricu koja je zbog bolesti bila odsutna. Vrata su se polako otvorila i na svoje zaprepaštenje u učionicu je ušla SIMPATIČNA starija gospođa iz autobusa.

Test je prošao, naravno dobila sam jedinicu, a pri tome sam se tješila da je svemu kriva starija gospođa iz autobusa na relaciji Vrbova-Nova Gradiška zbog čijeg razgovora toga jutra nisam mogla ponoviti gradivo. Ili … !?

Amalija Bratek, 3. A