Najljepše doba godine – božićno vrijeme

  • 0

Najljepše doba godine – božićno vrijeme

Rubrika:Zvonjelice

Davorska božićna čarolija

Došlo je ono doba zime kad je vani jako hladno, ali je u našim srcima neka toplina. Vrijeme je darivanja i ljubavi, a to budi u nama nježnost, sreću, veselje, darežljivost i mnoge druge pozitivne osobine.

Mrak padne brzo, no to je dobro, jer onda do izražaja dolaze prekrasno okićene kuće. Pa kad hodaš selom samo razgledaš okolo i komentiraš kako je lijepo ukrašeno. Na kućama vise sobovi, djedovi Božićnjaci, a na prozorima oslikani ili pak nalijepljeni prekrasni zimski motivi. Snježne pahulje, snjegovići i mnogo drugih božićnih motiva. Kad nešto tako vidiš prestaneš razmišljati negativno, gasi se svaka tvoja mržnja, ljutnja i postaješ prijatelj svima. Svakom bi čovjeku volio pokloniti nešto, no ne možeš, ipak, sam osmijeh je najveći poklon. A tek kad se obitelj okupi doma, pa kad krenemo bor ukrašavati. “Nemoj tu previše je”, “ko je najviši da stavi vršak na bor”, “ne kuglice, prvo idu sijalice… Ove ne valjaju… ni ove”, “ne valja ti ta utičnica”, “eto proradile”, „makni brata malog od jaslic’ da ne porazbija figure“. Ipak i nakon mnogo svađa za vrijeme ukrašavanja sve ispadne savršeno.

A onda dolazi na red i večera. No prije večere jedan mlađi član obitelji, muškarac,  ili pak glava kuće unosi slamu i blagoslivlja urod i stoku riječima koje idu nekako ovako: “Hvaljen Isus i Marija, sretan Božić i  Isusovo rođenje. Mačke vam se macile, krmače prasile, kokoši legle, krave teljile, njive vam rodile…”, potom se slama razbaca po podu i onda majka baca bombone u tu slamu, a djeca ih traže kako bi se mogli osladiti nakon večere. Kad se skupe bomboni, sjedamo za stol i svakome se natoči čašica višnjice. Prije večere se naravno pali svijeća u pšenici koja je obavijena trobojnicom i prethodno posijana na sv. Luciju. Za večeru je riba, pripremana na razne načine. Onda sva djeca idu na malu ponoćku, koja počinje u devet sati navečer, pogledati igrokaz, nakon kojeg slijedi sveta misa. Kasnije ima i takozvana ponoćka za odrasle, odnosno velika ponoćka. Na misi sviraju tamburaši, a prate ih KUD-ovci i veliki crkveni zbor. Poslije mise se svi hvataju u veliko “božićno kolo”. I tako se igra to kolo, a nakon njega se nosi blagoslov Isusova rođenja kućama.

Ujutro je svečana božićna misa u osam i jedanaest sati. Nakon velike mise, one koja počinje u jedanaest, igra se božićno kolo. Povratkom kući sjeda   se za stolicu, pali svijeća i moli se prije ručka. Prije prvog zalogaja, drmne se rakijica jedna, dvi i onda udri po juhi, kuhanom mesu sa sosom (umakom od rajčice) i hrenom, sarmi, pečenici i francuskoj salata. No prava gozba slijedi nakon ručka kada na stolicu dođu kolači…što suhi, što kremasti, ma svakakvi. Napravi se za Božić sedam ili negdje i više vrsta kolača i to se jede dok se ne pojede ili pokvari, što je rijedak slučaj. Kroz to vrijeme posjećujemo naše najbliže i poklanjamo se međusobno. Komentiraju se dakako pečenice, ukrasi, kolači i borovi.

Božić u mojem selu traje od Badnje večeri, pa sve do Tri kralja. Na Sveta ti kralja najhrabriji mladići otvaraju sezonu kupanja na Savi tako što se odlaze okupati u njoj. Sve u svemu, Božić je vrijeme radosti i mira, te darivanja, ljubavi i sreće. Ne štedi se na osmijesima kada se sretnete sa nekim na ulici. I ma koliko god jaka zima bila, u našim srcima će uvijek gorjeti plamen ljubavi i blagostanja.

Karlo Matošević, 3. c