Vječno nasmijana djevojka

  • 0

Vječno nasmijana djevojka

Rubrika:Kulkultura

Ja samo ne hodam

Jeste li ikada zamišljali život u nekoj drugoj, neobičnoj obitelji? Ja ga nisam samo zamišljala, ja ga živim i rado ću s vama podijeliti svoje viđenje života i obitelji.

Život s cerebralnom paralizom

”PAULAA!” Po sedmi put danas čujem prodorni glas svoje sestre. Ostavljam sve što radim i frustrirano uzdišem dok se spuštam niz stepenice. „Žedna sam!” nastavlja čim me vidi na dnu stepenica. Napravim joj sok, podignem glavu i pridržim ju dok popije. Dok opisujem nešto ovako vjerojatno biste pomislili da me to traži sestra premalena da si sama napravi sok. No kad saznate da Monika ima 18 godina i cerebralnu paralizu sve automatski postaje jasnije. Cerebralna paraliza uzrokovala je njezinu nepokretnost, ali i donijela mnogo zanimljivih stvari u život naše obitelji.

Nepotrebne predrasude

Cilj ovoga teksta je da ”Oh jadna ona” ne bude prva misao koja vam prođe kroz glavu kad krenete čitati. Zaista se nadam da ću u tome uspjeti.  Činjenica je da ljudi poput moje sestre i danas nailaze na nerazumijevanje, čudne poglede i neshvaćanje. Dok sam bila mala nisam to shvaćala. Zašto je ljudima čudno kad vide odraslu djevojku u kolicima? Zašto neki ne mogu odvratiti pogled? Zašto neki poprime sažaljivi izraz lica čim nas vide? Milijun pitanja u mojoj dječjoj glavi, a nema odgovora. I nije bilo odgovora, sve dok nisam dovoljno odrasla da ih sama pronađem.

unnamed

Ona samo ne hoda

Život u obitelji u kakvoj ja živim promijeni vas kao osobu, ojača vas psihički i fizički i često vas podsjeti što je zapravo bitno. Naravno da je teško shvatiti zašto vas ljudi tretiraju drugačije iako je to njima normalno. Ja vas uvjeravam da nema potrebe za time, nema potrebe za sažaljenjem, za tugom jer mislite da je to nešto loše. Kao i što je sama Monika rekla: „Ja samo ne hodam.“ Zar nije u pravu? Zar je zaista toliko bitno hoda li ona ili ne? Nije, nije uopće bitno. Ona sve ostalo radi kao i drugi ljudi, nekada i bolje. Ona se smije, ona plače i ona voli.

unnamed (1)

Prilagodba i snažna volja

Osobe s cerebralnom paralizom mogu jedino uljepšati vaš život i ojačati vas baš kao što je moja sestra mene. Jedan dan provedemo u miru, gotovo ne komunicirajući, a drugi smo nerazdvojne i ja postajem njezina desna ruka. Bit života s hendikepiranim osobama je prilagodba i snažna volja. To nije nešto čega biste se trebali bojati ili misliti da nije normalno. Teško je, svaki život je težak, ali baš zato vas tjera da idete dalje i dalje i da ne odustajete kad zagusti. Sretna sam što sam imala priliku to naučiti ovako rano, jer neki nikad ne nauče. Iako je ovakav život prepun lijepih iznenađenja, nađu se i poneka ružna. Poput sažaljivih pogleda, nerazumijevanja i prijezira. Čemu to? Zašto je tako teško prihvatiti da smo svi drugačiji, a isti? Možda ne vjerujete u to, možda mislite da ja zapravo ne znam o čemu govorim.

Uspješna sportašica

Dopustite da vam pokažem da znam. Monika je nepokretna od rođenja, ali ona je išla u vrtić i školu, kao i mi, putuje i stvara  nova prijateljstva kao i mi, bavi se sportom kao i mi. Ima nekolicinu medalja i jedna je od uspješnijih u svojoj kategoriji. Trenira boćanje dvaput tjedno i redovito ide na natjecanja. Gostovala je na televiziji i radiju, pričala o sebi svima nama. Kad ovako pričam biste li pomislili da ima cerebralnu paralizu ili da je osoba baš kao i svaka druga?  Nadam se da sada shvaćate da su predrasude potpuno nepotrebne. Naravno da postoje one male razlike poput ustajanja iz kreveta, napuštanja kuće, samostalnog kretanja i drugog. No postoji toliko stvari u kojima su oni bolji od nas, pa je neopisivo lako zanemariti razlike. Jedna od njih je, bar kod Monike, činjenica da se nikada ne mršti. Njezino lice je uvijek ukrašeno osmijehom. A od toga zaista nema ljepšeg.

Uvijek nasmijana

I dok ju gledam kako mi priča o prijateljici s kojom se nedavno čula, zapitam se kako ikada imam obraza biti osorna ili bezobzirna prema njoj. Poljubim ju u čelo i kažem da me zove ako bude nešto trebala. Jer tko ne bi htio pomoći djevojci koja se nikada ne mršti?

Paula Hace, 2. B