Naši učenici simbolično su obilježili pad Vukovara

  • 0

Naši učenici simbolično su obilježili pad Vukovara

Rubrika:Zvonjelice

Velika je moć ljudi koji se brane od protivnika srcem, voljom i dušom

Učenici Gimnazije Nova Gradiška napisali su pisma herojima Vukovara. Donosimo vam neka od njih.

Vukovar je grad heroja. Heroja velikih srca i čistih duša.
Kad mi pričaju o Vukovaru uvijek osjetim isto, bol, bijes i ponos. Bol i bijes jer tko može biti toliko pokvaren da napravi ovo što su oni napravili Vukovaru. Ponos, jer ste tu bili vi, heroji čije su plašteve i sjajne odore zamjenile kacige i blatnjava odjeća. Teško je pisati nekome koga nisam upoznala, nekome o kome donedavno nisam znala puno. No ipak, kad se sjetim s kakvom su mi tugom pričali o svemu što se događalo, kako se ne poistovjetiti?

Kako ignorirati događaje, slike, snimke, vas? Ne znam, nisam ni pokušavala. Samo sam prihvatila taj val tuge koji su prenosili. Znam da je ovo pisma slaba utjeha za sve što ste prošli i izgubili i da vas možda podsjeća na nešto čega se ne želite sjetiti, ali isto tako, ovo pismo je simbol vaše hrabrosti i odanosti, ovo pismo pokazuje da nikada nećete biti zaboravljeni.  Koliko god ljudi htjeli i pokušavali zaboraviti sve što se događalo tih 87 dana, a i više, ja ne želim da zaborave vas. Naše spasioce, i one koji još uvijek žive i one koji već odavno spavaju.  Hvala vam što ste napustili svoje svakidašnje živote kako biste spasili nas. Hvala vam što niste odustajali i što ste se borili do kraja. Hvala vam što ste bili heroji Vukovara i cijele Hrvatske, jer da niste tko zna gdje bi mi, gdje bih ja danas bila.

Paula Hace, 2. b

 

Grade, heroju,

ne postoje riječi kojima bih iskazala emocije koje su se ispreplele u meni nakon što sam pogledala slike tvojih oronulih ulica, srušenih kuća, uplakanih stanovnika i svih ostalih „rana“ koje su ti nanijeli metci i šake okrutnih protivnika. Svaka pukotina nosi svoju priču, svoje uzdahe i nezamislivu količinu proživljene boli. No, ništa od navedenoga nije te uspjelo izbrisati iz srca tvojih hrabrih građana. Mnogo se šaka borilo za tebe, mnogo je očiju strepilo nad tvojom sudbinom, mnoge usne izgovarale su molitve na tvoj zagovor, a najvažnije od svega, sva srca čuvala su najveću ljubav prema tebi koja ih je vodila iz dana u dan, iz noći u noć. Ni nakon svih ovih godina suze se nisu izbrisale, kao ni sjećanje na tebe. Tvoju priču svi znamo i ponosimo se njome. I zapmti grade, heroji nikad ne umiru.

Matea Novokmet, 3. a

 

Pismo hrvatskom branitelju

Dragi branitelju!

Ti si jedna posebna osoba u mome srcu. U ovom pismu ti želim zahvaliti za sve što si pretrpio za slobodu naše domovine Hrvatske.   

Branitelju, heroju naše prelijepe domovine! Zahvaljujem ti na tome što si hrabrošću svojom izašao na bojište i pokazao da ti je domovina  u srcu i da bi za njezinu slobodu svojim životom platio. Ti si čovjek kojega ne smijemo zaboraviti jer bez tebe ništa ne bi bilo isto. Te suze koje si isplakao za svoje poginule suborce, taj pakao koji si proživio, to će uvijek ostati u mome sjećanju na tebe. Molim te da nikad ne prestaneš zahvaljivati Bogu jer je on zaustavio svaki metak  koji je bio namijenjen da ti oduzme život. Znam da te se mnogi sjete samo na obljetnicu pada Vukovara, ali nemoj biti tužan; to je zato što nisu svjesni boli koju si ti pretrpio zbog nas i naše domovine. Hvala ti na tome što si oslobodio naš razoreni grad i što si vratio dašak života u to malo mjesto. Znam da ne možeš vratiti svoje prijatelje koji više nisu s nama, ali vjeruj mi,  jednoga dana ćeš ih opet sresti.                                             

Molim te, nikad nemoj napustiti Boga jer je život bez njega dosadan i prazan. Uvijek budi ponosan na djela koja si napravio u životu jer smo ti mi zbog tih djela zahvalni.

           Za mene ćeš uvijek biti heroj. Hvala!

Dino Dumenčić, 1.b      

 

Heroji Vukovara,

teško je vratiti se, pa čak i u mislima, u ne tako davno proljeće 1991. Većina nije ni slutila kako će kroz samo nekoliko dana život  prijeći u borbu. Zvuk oružja i sirena postat će svakodnevica. Strah,nevjerica,tjeskoba zavladat će Vukovarom i tijelima tako nedužnih ljudi. Da, žamor života će nestajati, a podrum postati novi dom. Iscrpljeni, s torbom u ruci, i nizom suza na obrazu sitnim koracima, odlaze. Vukovar ne ostaje sam, srca još kucaju, nešto brže, ali hrabro. Ulicama koračate Vi. Nikad zaboravljeni, nikad preboljeni.

Vojnici s puškom u ruci, na hladnom sjedištu tenka. Majke čvrsto u zagrljaju s našim najhrabrijim herojima, djecom. Liječnici, pored ležaja, i dalje snažni i spremni za pomoć, u bijelim kutama umrljanima krvlju, suzama i boli. Čvrstim stiskom ruke nadu ulijevaju medicinske sestre. Moja teta Janja dršćući u podrumu osluškuje granate.

Svi uplašeni, ali ne dopuštate da strah pobijedi. Da, taj će dio vašeg života možda  ostati tmuran, ali vi ćete zauvijek biti naš ponos. Vaša želja da učinite svoj grad, državu i narod slobodnima bila je iznad svega. Danas je velik broj vas s invaliditetom, boli i ranama u srcu, i vas koji ste svoje živote položili za slobodu. Znajte da smo vam zahvalni. Zauvijek u našim srcima, zauvijek naši heroji!

Vedrana Mikanović, 2.c

 

Velika je moć ljudi koji se brane od protivnika srcem, voljom i dušom. Tom moći spašavaju domovinu, ljude, gradove. Otvorenog srca, s krunicom oko vrata staju na bojište, suprotstavljaju se zlim silama koje narušavaju slobodu. Heroji, dali ste nadu  ljudima s očajem u pogledu i ohrabrili one koji nisu vidjeli izlaza ratu. Ostavljajući svoje voljene u boli, napustili ste svoje domove sa suzom u oku i molitvom na ustima i pošli u pomoć svom gradu i svojim ljudima. Svjesni ste gledali neprijatelja u oči i borili se svom snagom. Velika je vaša moć, heroji, jer i sada živite za domovinu, dišete za nju. U srcima nosite sve prijatelje, suborce i članove obitelji koji su dali svoj život za domovinu. Zauvijek će živjeti u vašim srcima. Hrabri naši heroji, beskrajna je vaša slava na ustima Hrvata. Zbog vas i danas suze oči radi grada koji stoji i plače duša kad se ori „Vukovar“.

Mirna Matošević, 2. c

 

Rođen sam dosta godina nakon Domovinskog rata i taj rat u meni ne budi takve osjećaje kao u vama koji ste ga proživjeli. Međutim, nakon posjeta Vukovaru i obilaska mjesta borbi i stradanja branitelja, shvatio sam kakvu ste herojsku bitku vodili za svoj grad. Slike Memorijalnog groblja, vukovarske bolnice, groblja tenkova, vodotornja i Ovčare, ostale su trajno urezane u mom sjećanju. Od starijih sam čuo da je Vukovar prije rata bio moderan i perspektivan grad,  a danas slušam kako u Vukovaru nema industrije niti perspektive za mlade, iako je cijeli grad obnovljen. Vukovara se svi sjetimo osamnaestog studenog za obljetnicu pada kada se cijela Republika Hrvatska prisjeća i izražava poštovanje poginulima, nestalima i vama braniteljima Vukovara, koji ste za vrijeme rata bili jedinstveni u obrani svoga grada. Stoga mi je danas pomalo čudno kako se vi, branitelji, prepirete i ne slažete oko nekih stvari koje ni meni nisu jasne, a za vrijeme rata ste bili složni i jedinstveni? Bez obzira na te sukobe, vi, branitelji, kod svih nas pobuđujete osjećaj divljenja i poštovanja jer ste se nadljudskim snagama borili za grad koji je bio u potpunom okruženju i bez šanse za trajnu obranu. Hvala vam na tome.

Lovro Kudra, 2. b