Kako da se zabavim bez votke i da ne „zapalim“ koju?

  • 0

Kako da se zabavim bez votke i da ne „zapalim“ koju?

Rubrika:Iz drugog kuta

A ti ne pušiš?

Povodom Mjeseca borbe protiv ovisnosti, koji se obilježava svake godine u razdoblju od 15.studenog do 15.prosinca s ciljem senzibilizacije javnosti za borbu protiv ovisnosti, odlučila sam napisati nešto o  toj temi.

Ona ti je dobra

Smatram da ima jako puno načina kako se zabaviti,a ne ponijeti u grad 100 kuna,napiti se i slično. Dovoljno je samo dobro društvo. Nekima naravno nije, što ćete vidjeti iz sljedeće priče. Bila je subota. Nas šestero zaputilo se u klub. Ušavši, zauzeli smo stol. Nakon nekog vremena provedenog uz dobru glazbu i zabavu jedna djevojka nam se pridružila (ona je bila prijateljica moje prijateljice). Nastavili smo plesati (ako nisam napomenula skoro svi u društvu su bili pušači), a zatim je djevojka posegnula u svoju torbicu i izvadila kutiju cigareta. Iskreno, bila sam iznenađena. Uopće mi se nije činila kao da ima neki porok. Zapalila ju je, a potom se nasmijala i dodala:”Oh kako sam nepristojna, hoćeš jednu?” Nisam htjela ispasti iznenađena što me ponudila jer je u ovo vrijeme čudno ako nisi pušač, pogotovo mi u tinejdžerskoj dobi, pa sam ju odbila sa smiješkom. Prijatelj se grohotom nasmijao: ”Haha, nemoj se ni truditi, ona ti je dobra!” Djevojka me začuđeno pogledala i izjavila da ja ne znam što je prava zabava i kako se mogu zabaviti ako ne pijem i ne pušim. Pomislila sam kako meni ne treba kutija cigareta i litra alkohola da bih se dobro zabavila. Pomalo je žalosno što ona ”dobar izlazak” tako podcjenjuje. Zatim je istaknula da nema više ”dobrih” djevojaka te da je društvo sada bolje raspoređeno.

Moram se uklopiti

Njena izjava me potakla na razmišljanje. Toliko zapravo ima čimbenika koji mogu tinejdžera navesti na iskušavanje alkohola, cigareta ili pak droge. Najčešće je to društvo.

Mi smo još u tim godinama kada ”tražimo sebe”. Svi nam govore kako je bitno uklopiti se i biti dio nečega.  A što ako želimo biti dio društva, ali nas je strah raditi stvari koje oni rade?  Tada ostajemo sami, a nitko ne voli biti sam. Osjećaj neprihvaćanja nas ”hrabri” da posegnemo za svojim strahovima. Ponovno na red dolazi osjećaj zadovoljstva i prihvaćanja, ne uviđamo da je to loše i da se ne izgrađujemo dobro kao osobe. Drži nas taj mah. Sve više počinjemo popuštati u školi, dolaziti u konflikte s roditeljima, profesorima, postajemo buntovni. Mislimo : ”Neće me jedna cigareta ubiti,zar ne?” Ali uz sebe imamo društvo, osobe koje su nam slične, nije bitno po kakvim aspektima. To nas čini jačima. Kako izaći iz tog začaranog kruga? Kako krenuti ispočetka, kada već svi znaju u kojem si društvu, s kakvim ljudima provodiš svoje vrijeme. Oni s kojima si nekad mogao kvalitetno iskoristiti svoje vrijeme  bez pušenja i sličnih stvari, s kojima su te spajale neke kvalitete, oni te više ne žele jer znaju da to što radiš  nije dobro. Možda čak nekad poželiš pomoć, izlaz iz niza loših odluka  i situacija, ali onda dobiješ jezikovu juhu svojih prijatelja. No najbitnije je uklopiti se, zar ne?

Razum ili pak skupa zabava

Nikada mi neće biti jasno zašto ovisnosti dijelimo na teške i lake. Svaka je jednako teška. Istraživajući, saznala sam da 90% osoba koje počnu pušiti u srednjoškolskoj dobi nikada ne prestanu. Nije vrijedno uništavati se zbog popularnosti i tuđeg mišljenja. Budimo razumni i ne padajmo pod utjecaj drugih!

Leonora Barišić, 2. d