Posjet Češkoj u sklopu projekta Erasmus+ “You on my mind”

  • 0

Posjet Češkoj u sklopu projekta Erasmus+ “You on my mind”

Rubrika:Putovanja

Dugo iščekivano putovanje u Češku

Oduševili smo ih, zagrmjeli smo, naježili su se… Ma samo nek’ je prošlo. Uspjeli smo i to! Laknulo nam je kad smo shvatili da je sve prošlo kako smo i željeli, uspjeli ih nasmijati, a ujedno obuhvatiti temu projekta.

Nakon tjedana i tjedana pripreme i neprospavanih noći, napokon smo dočekali i taj dan, naš put u Češku. U 5h već smo trebali biti u toplom kombiju na  putu prema Zagrebu, ali  mi smo se smrzavali na parkiralištu… Jer je vozač odlučio spavati još malo. No,  morali smo prekinuti  taj san i probuditi ga. Ipak smo stigli na vrijeme u Zagreb i uputili se prema autobusnom kolodvoru.

hodonin4

Gimnazijska ekipa Erasmus+ projekta “You on my mind” na prvoj razmjeni u Češkoj

Nakon što smo pronašli bus, naš sljedeći vozač nas je dočekao sa smiješkom na licu koji je odavao da je baš jaaaako sretan jer nas mora voziti narednih 7 sati i rekao  da slobodno  ubacimo prtljagu u bunker. Vožnja je doista brzo prošla… Pronašli smo i novi talent za mumljanje! Zapravo, Karlo nas je sve natjerao da pogađamo koju pjesmu on MUMLJA! U Beču nas je zatekla kiša, pa smo brzo potražili taksije kojima smo išli do željezničkog kolodvora. I ova vožnja je bila jako zanimljiva. Bili smo sretni što smo opet svi na okupu. 🙂 Pošto smo imali 3 sata čekanja, odlučili smo ih provesti u Starbucksu. I još samo dva putovanja vlakom dijelila su nas do Češke. Prvi vlak dovezao nas je do Breclava, mjesta desetak minuta udaljenog od Hodonina. Nakon što smo se uspjeli  sporazumjeti pronašli smo i vlak koji nas je dovezao do Hodonina, našeg posljednjeg odredišta.

Svi na okupu

Svi na okupu

Tamo su nas čekali Jirka, Štepan , Niki i Kate, naši domaćini. Profesorice nisu čekali njihovi domaćini, pa su se one uputile prema hotelu…  Karlo i Jirka, Matej i Štepan otišli su svojim kućama, dok su Niki i Helena došle kod Kate. Katina sestra bila je domaćin Ooni iz Finske s kojom sam dijelila sobu. Nakon upoznavanja s roditeljima, braćom i sestrama i svim ostalim članovima obitelji, odlučili smo pronaći Karla, Mateja i njihove domaćine i otići na prvu šetnju Hodoninom. Naši domaćini bili su prijateljski raspoloženi te smo odmah ”kliknuli” i shvatili da će ovo biti najbolji tjedan. Bili smo oduševljeni, presretni i preuzbuđeni!

hodonin2

Učenici i profesori u hodoninskoj školi

 DAN 1.- škola, kantina i tofu

Buđenje u 7 sati nam nije bio problem. Brzo smo se spremili i uputili u školu. Kate živi najbliže do škole, pa Ooni i meni nije bilo teško pješačiti 4 minute. Helena i Matej su putovali autobusom,  dok je Karlo znao doći u školu skuterom.  Prije samog ulaska u školu čuli smo nekoliko uvodnih riječi koordinatorice projekta te smo morali uzeti sol i komadić kruha kao znak dobrodošlice. I dalje ne znamo zašto baš sol i kruh… Smjestili smo se u veliki hol škole gdje je bio prigodni program dobrodošlice i predstavljanje svih učenika i profesora iz Grčke, Finske, Poljske, Njemačke i naravno, Hrvatske.

Predstavljanje naše škole

Predstavljanje naše škole

Češki zbor otpjevao je po jednu pjesmu iz svake zemlje. Nama su otpjevali „Pjevaj mi, pjevaj, sokole“ što nas je ugodno iznenadilo. Zatim smo se uputili u učionicu koja je postala naša narednih tjedan dana. Uslijedilo je upoznavanje svih zemalja, to jest prezentacije o državi, gradu i školi. Kao šećer na kraju prezentirali smo mi. Iako smo pomalo strepili kako će to biti, uz veliku podršku prof. Gordane i prof. Sandre, uspjeli smo. Prvi zadatak je bio obavljen! Prvi dan je bio glazbeni dan. Podijelili smo se u pet skupina i svaka skupina imala je određeni dio pjesme „The lion sleeps tonight“ koji je morala naučiti svirati s raznim instrumentima. Kada smo se ponovno svi sastali, izveli smo tu pjesmu. Ostali smo iznenađeni koliko je to dobro zvučalo.

Pripremanje glazbene točke

Pripremanje glazbene točke

Jednako tako, Helena, Karlo, Matej i ja ostali smo iznenađeni zbog njihove škole…koja je imala dva kata, kantinu i ormariće. Kantina nas je još više iznenadila prvog dana. Naime, prvo nismo znali što jedemo. Odgonetnuli smo da je to ni manje ni više nego tofu. Samo je Karlo uživao u tome, dok smo nas troje odlučili biti na dijeti toga dana… Školski dan je završio. Brzo smo žurili kućama, pa opet žurili u dom kulture. Većina učenika drugih i trećih razreda pohađa tečaj plesa. Mi smo ih imali priliku gledati. Cure su bile obučene u haljine i imale su štikle, a dečki u odijela. Osim što smo imali priliku gledati ih, imali smo priliku i plesati jive s njima. Mogu vam reći da smo se jako dobro snašli, itekako nasmijali i zabavili.

Uvijek spremni za fotkanje

Uvijek spremni za fotkanje

DAN 2. – It’s time for bowling!

Idući dan započeli smo s glasanjem za logo projekta. Za naš logo pobrinuo se Matej.  Prvu verziju loga nacrtao je, ali ju je morao pojednostaviti pa je druga išla u izbor. Svi su bili oduševljeni s obadvjema verzijama, te smo prvi krug završili kao pobjednici. No, pojavilo se novo pravilo – drugi krug. Prošli smo u i taj krug, ali u trećem krugu smo ostali pomalo razočarani. Pobjednički logo je bio iz Finske. Međutim, to i nije bilo tako loše, jer su svi dolazili poslije toga pogledati Matejev rad i tako smo stekli još novih prijatelja. Drugi dan je bio likovni pa smo bili podijeljeni opet u pet internacionalnih skupina. Radili smo svoju zastavu, zastavu koja opisuje svakoga iz te grupe. Zatim smo ju prenosili na majice. Tu majicu i sad rado nosim, jer je predivna uspomena i skroz jednostavna jer smo se zadnjih 15 minuta sjetili da bi trebali izvršiti naš zadatak, umjesto nasmijavati jedni druge.

Ručno izrađene projektne majice

Ručno izrađene projektne majice

Tema projekta je tolerancija i hrabrost, stoga smo taj dan imali prezentacije o hrabrim osobama iz naših zemalja. Naša prezentacija je bila o Gibonniju. Kate i Niki napravile su film o Židovima. Film je dirnuo sve pa smo odlučili da će biti prikazan u svakoj državi kad bude domaćin. Završio je i drugi školski dan. Slijedilo je naše slobodno vrijeme, tj. KUGLANJEEE!  To nas je posebno veselilo. Prvi put u kuglani, ma zaista smo rasturili. Jednom je bio srušen (ni) jedan čunj, drugi put možda tri. S vremenom smo došli i do sedam. Iznimka je Matej… S njim se nemojte kuglati. Nadmašio je i Čehe… Zaista, kažem vam, rasturili smo. U međuvremenu smo uživali u Kofoli, nešto kao Coca Cola… Zapravo, zahvaljujući Kate, uživam još uvijek, ispijajući zadnje zalihe.. 🙁

Ponovno smo lutali po Hodoninu, ali morali smo se i odmoriti jer je idući dan bio malo naporniji…

Na kuglanju

Na kuglanju

DAN 3. –Moja diridika ore na volvolvole

Nismo se sastali u školi, već na rijeci Moravi, granici sa Slovačkom. Dobili smo zadatke u skupinama koji su nam određivali kuda idemo. Na svakom mjestu smo imali određeni zadatak koji smo morali istražiti ili usporediti s vlastitom zemljom. Jednostavnije rečeno, prehodali smo cijeli Hodonin i nešto naučili, valjda. I smrznuli se. Tamo je puuuuno hladnije. Jedino je Fincima bilo toplo… Bili smo i u jednoj zgradi koja nam je pružala pogled na cijeli Hodonin. Zbilja divan grad! Taj dan smo u školu išli samo na ručak. Kantina nam je ipak bila dobra i nismo više držali dijetu. Pogotovo jer nam je Niki otkrila Piknik (u tubici kao pasta za zube, al’ je puding), kojeg smo kupovali svaki dan našeg boravka ondje, a domaćini su nam obećali kupiti kilogram toga kad budu dolazili.

Selfie s profama

Selfie s profama

Taj dan smo imali i program  s kulturno-umjetničkim izvedbama. Helenina i moja najbolnija točka…Djed, baka i  „Moja diridika“.. Jedna sasvim obična slavonska obitelj, staromodni djed i baka, njihov sin i unuk kojima se baš i ne sviđa to što oni traže. Imali smo prezentaciju koja nas je trebala pratiti, ali to nije bilo moguće, pa smo se morali snaći… Profesorica Gordana glumila je s nama, bila je pripovjedač.  Oduševili smo ih, zagrmjeli smo, naježili su se… Ma samo nek’ je prošlo. Uspjeli smo i to! Laknulo nam je kad smo shvatili da je sve prošlo kako smo i željeli, uspjeli ih nasmijati, a ujedno obuhvatiti temu projekta. Drugi su bili jako zanimljivi, plesali su i pjevali. I program nakon toga je bio jako dobar, imali smo party, a nakon njega smo uživali u noćima Hodonina.

Projektno smrzavanje u Češkoj

Projektno smrzavanje u Češkoj

DAN 4. –Jews time

U četvrtak na redu su bili Židovi. Taj dan nismo išli u školu, nego smo putovali u Mikulov, mjesto posvećeno Židovima. Krenuli smo s razgledavanjem dvorca i ogromne vinske bačve koja je zauzimala jednu cijelu prostoriju. Baš bi dobrodošla negdje u naše slavonske podrume! Zatim smo išli na židovsko groblje,  u židovsku sinagogu, pa na ručak i ponovno u sinagogu. Bili smo sretni jer smo u sinagogi u kojoj griju sjedala i toplo je! Učili smo plesati i židovske plesove.

Učimo židovski ples u sinagogi

Učimo židovski ples u sinagogi

Njihova profesorica povijesti jaako voli Židove, pa nas je ona i vodila kroz sva ta mjesta… sa Židovima. Uspjeli smo nagovoriti naše domaćine na još jedno kuglanje. Ovaj put smo zbilja bili dobri… Tko bi doli, sad je gori. Shvatili smo da nam se bliži polazak, pa smo Karlo i ja uspjeli nagovoriti naše domaćine da idemo negdje. Oni su bili dobro raspoloženi te smo uživali u zadnjim trenutcima s njima.

DAN 5. –dvorci, kolači i shopping

U petak smo išli u Lednice. Ondje smo ostali zatečeni dvorcem koji smo taj dan razgledali. I dvorištem. I kolačima. Ma sve je bilo prelijepo! Dvorac je bio ogroman te zbilja ne znamo kako se naš vodič snalazi živeći ondje. Prof. Sandra je našla svoj kutak s puno knjiga, a prof. Gordana je poželjela zamijeniti vodiča. Pa tko i ne bi… Savršeno mjesto za živjeti! Matej je pronašao divan dio dvorišta na kojemu je palo stotinjak slika.. 🙂

Na izletu u Lednicama

Na izletu u Lednicama

Eh, dočekali smo i svoje kolače. Svi imaju odličan ukus za slatko, pa je nas šest i ondje uživalo. Za ručak  Matej je najbolje prošao s cijelom patkom, a ni prof. Gordana s tortom ( meso i šlag) nije mogla pogriješiti… Nakon ručka zaputili smo se kućama, ali nas petnaestak nije došlo do Hodonina, jer smo išli u Brno… Shopping time!! Već sam spomenula da je taj dan bio jako dobar, zar ne?! S punim vrećicama zaputili smo se u Hodonin vlakom. Iako nismo bili kod kuće cijeli dan (vješto smo to izbjegavali, jer je bio zadnji dan), opet smo lutali Hodoninom, tražili otvorenu pizzeriju i bilo nam je toplo pri 4° C. Ne baš svima,  Stefanos je  pomalo žalio za 15° C i Grčkom. Oprostili smo se s novom ekipom i pošli kućama jer je trebalo  pakirati kofere.

Uživanje u Lednicama

Uživanje u Lednicama

TIME TO SAY GOODBYE

Budilica koja zvoni u 7 sati prvi put je predstavljala problem i Ooni i meni. Pozdravile smo se s ” našim češkim roditeljima” i zaputili prema željezničkoj stanici. Karlo i ja smo prethodnih dana pokušali smisliti plan kako ostati, ali to nažalost nije moglo biti provedeno… Bili smo samo malo sretni jer smo znali da ćemo Jirku, Štepana, Niki i Kate ipak vidjeti iduće godine. Teškog srca i sa suzama u očima, Finci i mi napustili smo Hodonin.

Zezanje u slobodno vrijeme

Zezanje u slobodno vrijeme

U Beču smo se i s njima oprostili. Na redu su bili još taksi, bus… Ali cijelo to putovanje je prošlo tako brzo (i bez mumljanja) jer smo bili tužni zbog odlaska. Tih tjedan dana bilo je najboljih tjedan dana u našem životu. Jednostavno nismo htjeli da prestane. Bili smo jako sretni što idemo u Češku, ali sad smo još sretniji i zahvalniji što smo bili, upoznali nove prijatelje, uživali i ponešto naučili.

Pozdrav iz Češke

Pozdrav iz Češke

S nestrpljenjem očekujem listopad 2017., kada ću vidjeti Kate i ostatak moje češke obitelji!

Matea Orešković, 2.d