Neprepoznavanje talenata učenika kao pogreška školskog sustava

  • 0

Neprepoznavanje talenata učenika kao pogreška školskog sustava

Ocjene prije talenta

U našoj gimnaziji imamo mnogo sjajnih crtača i slikara koji rade sve za školu i pomažu joj time maksimalno. No njih se baš ne  spominje previše. Imamo sjajne „redatelje“, milozvučni zbor i tamburaše. No ipak su drugi učenici “talentiraniji” i “bolji” od njih, i u svemu su u prvom planu. Zašto? Jer su postigli bolje rezultate na nekom natjecanju.

Svaki dan se suočavamo s raznim nepravdama koje nas sustižu. Na primjer, naučite biologiju za ocjenu pet, odgovarate i zaslužite četiri. No profesoru niste baš simpatični, jer prošle godine niste baš bili dobar učenik po pitanju ocjena pa vam onda da tri, dok netko “bolji” od vas dobije ocjenu četiri, a znao je puno manje od vas. Mnogi se trude i uče, i idu na natjecanja, svaka čast. No nemamo svi baš vremena za to.

Svaka čast sportašima

Iz iskustva znamo da sportaši neće postići baš velike rezultate na natjecanjima iz biologije, fizike, matematike i svih ostalih predmeta kod kojih je potrebno više posvete učenju. Zbog treninga, škole, stresa i umora mnogi sportaši nisu u stanju svaki puta napisati test za ocjenu odličan. Često je to neka osrednja ocjena. No zar su te ocjene mjerilo našega talenta? Znači li da će netko tko zna hrvatski najbolje biti talentiraniji od sportaša koji rastura u nogometu, odbojci, rukometu i tenisu? Nikako. Lako je uz sve to slobodno vrijeme od cca. 10 sati naučiti neki predmet, jedan predmet i biti najbolji u njemu. Uzmimo za primjer odbojkaše koji imaju trening po tri sata, četiri i pol sata sa spremanjem na trening, nakon treninga i prije treninga. Dakle ustanete u 6.00h i u školi ste do 13h. Nakon toga imate autobus u 14.30h i kod kuće ste oko tri sata. Naravno da ste gladni i umorni od svega što se dogodilo tog dana koji nije završio.

Morate pomoći oko sitnih kućanskih poslova na koje dnevno utrošimo sve skupa sat vremena, na ručak utrošimo pola sata, a onda morate u 19 sati na trening i tamo ste do 22.30h. I ako bismo trebali imati 8 sati sna dnevno, dakle preostalo bi nam oko 3 sata vremena maksimalno da se nauče gradiva. Vikendom su sportaši u potpunosti zauzeti, zbog putovanja na daleka gostovanja.

Ocjene nisu mjerilo kreativnosti

Osobno poznajem neke osobe koji su super sportaši, ali su također i talentirani u drugim stvarima, na primjer crtanju. U našoj gimnaziji imamo mnogo sjajnih crtača i slikara koji rade sve za školu i pomažu joj time maksimalno. No njih se baš ne  spominje previše. Imamo sjajne „redatelje“, milozvučni zbor i tamburaše. No ipak su drugi učenici “talentiraniji” i “bolji” od njih, i u svemu su u prvom planu. Zašto? Jer su postigli bolje rezultate na nekom natjecanju. Dame i gospodo, ova gimnazija broji 100 i više učenika, a ne 10. Svatko ima neki svoj talent i nije svatko najbolji u svemu, a mnogi ni nemaju toliko vremena da se posvete jednom predmetu. Osvrnite se i zagledajte se malo bolje, ocjene nisu mjerilo znanja. Zapamtite – više trojki iz predmeta ne čini vas pametnim ni glupim, ali učenje samo dvaju predmeta vas oglupljuje u svim ostalim predmetima.

Karlo Matošević, 3. c