Na Brijunima

  • 0

Na Brijunima

Rubrika:Putovanja

Posjet „Njacionjalnom parku bez ljavova“

Brijunski zaštitni znak, kakadu Koki, u početku je bio sramežljiv, ali nakon nekog vremena se oslobodio pa je pitao za osobu zbog koje je tamo gdje je, tj. za Tita. Također je rekao i: „Disu pare?“, a na kraju mu nije bio problem niti opsovati.

Processed with VSCO with hb2 presetJednog prohladnog i kišovitog rujanskog jutra, točnije 17. rujna u 6 sati, dio populacije Gimnazije Nova Gradiška uputio se prema Istri. Naime, sudjelovanjem u humanitarnoj akciji “Plastičnim čepovima do skupih lijekova” naša škola zaradila je “autobus” besplatnih ulaznica za BrijunePošto je bila subota ujutro, većina autobusa je prvi dio puta provela spavajući, a oni odvažniji i oni koje je kava držala budnima su slušali glazbu. Zbog dobrog društva putovanje je prolazilo poprilično brzo. Prije 11 sati bio je odmor na Vratima Jadrana gdje je bila prilika za okrepu u Mc´Donaldsu. Na preostalom dijelu puta do prvog odredišta Pule prof. Eržić je obavljala administrativne poslove samog puta dok je prof. Škarica-Mital učenike upoznala s planom puta i povijesti grada Pule.

Nakon Mc’Donaldsa na kupanje u mliječno more

Pri dolasku u Pulu prvo odredište je bila pulska Arena oko koje smo se dosta zadržali jer su mnogi imali potrebu za selfije. Nakon Arene, mogli smo vidjeti neka od gradskih vrata i poznati slavoluk Sergijevaca. Nakon prolaska kroz slavoluk preko rimskog decumanusa uputili smo se prema forumu s Augustovim hramom. Zatim smo se svi bez pogovora uputili prema Mc´Donaldsu. Tamo nas je zahvaljujući prof. Eržić  dočekala naša već unaprijed naručena hrana. Nakon malih, nazovimo to nezgoda određenih učenika sa Spriteom (završio je po drugim učenicima i njihovim stvarima), ručak je protekao odlično.

Processed with VSCO with hb1 preset

Nakon toga smo se u malo tromijem izdanju zbog punih želudaca uputili prema Fažani. Nakon kratkih uputa kao što je bila ona od prof. Škarica-Mital da ćemo plažu najjednostavnije naći tamo gdje vidimo more, najhrabrijima je bilo dozvoljeno kupanje. Uz valove uzrokovane vjetrom, drugi čimbenik koji je sprječavao učenike da se okupaju bio je prostor za presvlačenje koji je bio iznimno labilan pod naletima vjetra. Unatoč tome svemu, desetak učenika bilo je dovoljno odvažno da uđe u more.Temperatura vode je bila iznenađujuće topla i ugodna (toplija nego nekad sredinom ljeta), ali je more bilo poprilično uzburkano i uzmućeno. Zbog mliječno-bijele boje vode (zbog uzdignutog pijeska) nije bilo moguće vidjeti morsko dno pa su neki doživjeli neugodna iskustva ogrebavši se na kamenje.

Već tada izlet je bio odličan iako nismo ni stigli do glavnog odredišta.

Processed with VSCO with hb1 preset

Pričljive životinje na Brijunima

Prije 17 sati bili smo ukrcani na brod za Brijune. Vožnja je bila kratka, ali ugodna. Pri dolasku smo dobili svoju, kako oni kažu „vodičkinju“. Uslijedio je kratki dogovor i zatim smo, spremni za razgledavanje, posjedali u vlakić. Naša „vodičkinja“ imala je izrazito zanimljiv i neobičan te nama vrlo stran i nerazumljiv naglasak. U vožnji vlakićem, kojim smo prešli 12 km, vidjeli smo neke zadivljujuće ljepote toga nacionalnog parka. Kao glavno odredište bilo je safari koji je mnoge oduševio. Glavna atratkcija safarija su zebre, kornjača i indijski slon, ali tu su još bile mnoge vrste goveda, magaraca i sl. Unatoč ushićenju ljudi oko mene, meni se taj dio nije izrazito dojmio jer mi je bilo žao tih životinja koje žive u zatočeništvu, a pri tome mislim posebno na slona. U govoru naše „vodičkinje“ uspjeli smo razumjeti da je tu nekad bilo još više životinja koje su zbog uvjeta premještene u zoološke vrtove. Tako nam je rečeno da je to sada „njacionjalni park bez ljavova“.  U nastavku smo vidjeli još zadivljuće prirode prije nego što smo posjetili papige Kokija i Aru. To su papige koje pričaju i smještene su u prostoru s drugim pticama. Kakadu Koki je u početku bio sramežljiv i više nas je promatrao nego što je pričao i za to vrijeme se Ara, pokazavši ljubomoru zbog pažnje usmjerene Kokiju, krenula derati i vikati: „Ara!“. Nakon toga se i Koki oslobodio pa je pitao za osobu zbog koje je tamo gdje je, tj. za Tita. Također je rekao i: „Disu pare?“, a na kraju mu nije bio problem niti opsovati. Nakon vožnje neki su uspjeli obići i neke istaknute građevine NP Brijuni, a drugi su iscrpljeno sjedili i čekali polazak. Oko 20 sati brod nas je vratio u Fažanu i umorni, ali puni dojmova krenuli smo nazad prema Novoj Gradišci. Tijekom povratka oni koji nisu spavali smrzavali su se jer je bilo vrlo svježe. Tako je kraj dugog dana bio u pola dva po noći za jedan dio autobusa, a za druge (koji su se naspavali) je to bio početak noćnoga života.

Processed with VSCO with hb2 preset

Matej Plavac, 3.a