26 prekrasnih osoba s 26 porcija ljubavi i pažnje za svakoga

  • 0

26 prekrasnih osoba s 26 porcija ljubavi i pažnje za svakoga

Vremeplov prvoga/četvrtoga be

13077338_1347568398593942_506204294_n

Ne želim biti patetična, i kao i svaki maturant do sada, ali stvarno moram reći da su četiri godine proletjele za tren! Doslovce se nismo ni okrenuli, a već smo na kraju 4. razreda. Sjećam se prvoga dana u ovoj školi. Došli smo i svi smo tako pozorno slušali prvu prozivku naše Brankice i osjećali se kao spašeni čim smo čuli da je netko iz osnovne škole u istom razredu kao i mi. Naravno, ušli smo u Naš razred i nasumično odabrali svoje klupe i sjeli s osnovnoškolskim kolegama. Svi smo si bili divni i krasni, prvih tjedan dana smo se samo smješkali i držali poznatoga društva. Kako su dani i tjedni prolazili, opseg društva se sve više širio, i već do kraja prvoga polugodišta pronašli smo „svoje društvo“, i vjerujte da je tako ostalo i do kraja. Naravno da smo s nekima manje, a s nekima više odlični, ali do sada se sve iskristaliziralo i stvarno smo postali prava razredna zajednica! Ove četiri godine su stvarno bile nešto posebno, vrijeme ispunjeno svim mogućim emocionalnim stanjima. Pa krenimo redom…

Prvi razred u strahu od latinskog

6tag_250416-173653  13035418_1347563441927771_1576471212_o

Započeli smo prvi razred u strahu od nepoznatoga, a ponajviše od tog latinskoga jezika, jer je on, kao i profesor, slovio kao najveći uzrok ponavljača, ali smo mučenje za vrijeme učenja latinskoga drage volje bili spremni ponovno prihvatiti u trećem, a posebno sada, u četvrtom razredu, kad smo upoznali sociologiju i filozofiju. Ne znam je li to bilo zbog navodnog straha ili što, ali prvi razred nam je lijepo prolazio te smo slovili kao najbolji razred u generaciji te jedan od boljih razreda u čitavoj školi. Naravno, u drugom i trećem razredu smo često dobivali upite poput: „Gdje je onaj prvi be? Što se s njim dogodio?“, no o tome nešto kasnije.

U drugom samo opušteno

U drugom razredu smo se već manje – više svi upoznali, te kao razred postajemo puno opušteniji. Sve češće uslijeđuju zajedničke kave, a satovi razrednika postaju sve neformalniji i atmosfera u razredu postaje sve više obiteljska. Naravno, postali smo toliko opušteni te smo se ponekad i ‘zakačili’, ali kako smo složni, brzo smo to rješavali i sve bi vrlo brzo bilo uredu. Eeee, da, naše prvo zajedničko veće putovanje je bilo putovanje u Dubrovnik, baš u drugom razredu. Tada kreću prva zajednička pijanstva (kojih, moram napomenuti, nije bilo previše, jedva da se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a sada, eee, danas to nećemo nabrajati), pa slijede i veća druženja i postajemo sve bliži. S ekskurzije se vraćamo živi i zdravi, i raska kaže da nam je to bio prolazan test za maturalac koji nam slijedi.

11181751_837908989580071_9112930154218619717_n  13078386_998377333549331_1121195711_o  13072298_998373840216347_2066727931_o

Bekavci, šutite!

Od ‘dobrica’ i putovanja u Dubrovnik, polako dolazimo i do trećega razreda, razreda u kojemu je stvarno bilo svega. Naš treći razred su definitnivno obilježile riječi: „Bekavci, šutite!“ Toliko smo postali opušteni da nam je postalo važnije međusobno druženje i na vrijeme ispričati željeno kolegi u klupi ili čak i čitavom razredu, nego pozorno pratiti predavanja profesora. Zato smo i često slušali kako smo se pokvarili i svi su ispitivali kad će se „vratiti“ prvi be?! Prvi be, naravno, nikad nije ni bio otišao, jer smo unatoč našoj razgovorljivosti i povremenoj nemarnosti i dalje visoko kotirali na brojnim županijskim i državnim natjecanjima. Treći razred će definitivno ostati zapamćen i urezan u sjećanja po maturalcu. Tu prvi puta pokazujemo našu odraslu stranu pri prvim dogovorima, ali i samim putovanjem, pa i boravkom u stranim zemljama. Zanimljivo je da smo prvi razred koji maturalno putovanje ne provodi zajedno. Dio razreda odlazi u Španjolsku, a drugi dio posjećuje Češku, Prag, Budimpeštu, no unatoč razdvojenosti uputili smo jedni druge u važnija događanja na oba putovanja, a i uz silne selfieje, tko ne bi bio upućen?! Maturalci su odlično prošli, bez većih incindenata, ali ispunjeni osjećajem zajedništva i prave prijateljske ljubavi i povezanosti.

13073159_1347563581927757_1496855110_o  13054786_1347569108593871_126656921_o

Povratak prvoga be

Nauživali smo se za sve dane koje smo se ‘mučili’ u Gimi i na maturalcu napunili baterije za ovaj posljednji razred, u kojem smo odlučili vratiti sjećanje na prvi be. Naravno da se prvi be nije u potpunosti vratio jer ni mi nismo iste osobe kao iz prvoga razreda. Kroz ove četiri godine smo svi pomalo odrasli i postali pravi ljudi. Pod ljudi mislim na to da smo postali osobe koje znaju prepoznati istinske životne vrijednosti, a to su prava i iskrena sreća, ljubav, zajedništvo, ali i što znači osjetiti prijateljsku ljubav i pažnju jer je svatko od nas to osjetio bar 26 puta u 26 prekrasnih osoba i prijatelja za koje s ponosom mogu reći da su prijatelji koje želim imati kroz čitav život! U četvrtom razredu zaista smo postali big happy family i pomalo smo tužni jer svemu dolazi kraj, a ponajviše zajedničkom druženju u školskim klupama.

13054876_1347568918593890_1129964778_o   1372693684265   13023385_1347568311927284_1838764643_n

Završetak za pamćenje

Sada kao maturanti, možemo s ponosom reći da ćemo maturirati bogatiji za bezbroj sretnih, tužnih, lijepih, ispunjenih životnih trenutaka zahvaljujući kojima smo postali ono što jesmo danas! Maturirat ćemo kao punoljetni mladi ljudi, puni znanja, i otisnuti se u svijet, svatko na svoju stranu, ali s istim pečatom – pečatom Gimnazije Nova Gradiška. Hvala vam dragi profesori i draga naša razrednice na četiri godine truda, rada i ustrajnosti u nastojanju da postanemo mladi ljudi vrijedni spomena nekim kasnijim, novijim generacijama!

13084136_998380696882328_1925571991_n  1381238816041

Vlatka Klarić, 4.b