Simpatičan razred upotpunjen ljudima s velikim potencijalima

  • 0

Simpatičan razred upotpunjen ljudima s velikim potencijalima

Priča o 4. c (2015./2016.)

4.c-5

Priča koja je spojila hrpu zbunjenih i luckastih lica svrstanih u novi košmar zvan C razredom započela je 2012. godine pod okriljem profesora Gorana Ruškana, poznatijeg kao Ruki. Kroz početno razdoblje međusobnog upoznavanja, prilagodbu na profesore i njihove načine rada, kao i svakodnevno ocjenjivanje i vrednovanje, brzo smo uvidjeli kako nismo ni jutarnji ni popodnevni tipovi kada je škola u pitanju.

Biznis radioaktivnih patika i flexi čarapa

I kako smo krenuli na početku, tako smo i nastavili do kraja. Od brojnih bolesti poput žutice ili pak ležernog školskog dana izvan škole, uz tradicionalnu prolaznost na testovima matematike od 50 do 60%, svakodnevno smo zadavali Rukiju glavobolje, kao i profesorici Artuković svojim zaključcima o karamelizaciji fosila, oblikastom obliku oblića ili pak jajnika na glavi trakavice. Pri tome moramo spomenuti kako ni kod profesora Šarića sat geografije nije prolazio bez ponekog bisera uzrokovanog tzv. sindromom kartofobije, pa bi se često Boka Kotorska smjestila i u Mađarskoj. Ali sa svakom novom godinom u gimi, razvijao se i naš tijek logičkog zaključivanja, rasla je ambicija, a nastajale su i neke poduzetničke ideje poput širenja biznisa radioaktivnih patika ili reklame za flexi čarape.

4.c-1

Osim što su nas profesori podučavali, ponekad smo i mi njih naučili nešto, primjerice profesoricu Latal kako jednostavnije upisati ocjene korištenjem tipki CTRL+C  a zatim CTRL+V. A ponekad smo ih i naučili kako ne treba uvijek pristajati na viceve učenika, posebice onoga s ping-pong lopticom. Tako smo uvijek pronalazili načine da iskoristimo što više vremena neobaveznim temama i podsjetimo profesore na njihove školske dane, život u socijalističkoj državi u odnosu na današnji, te ih samim time pobliže upoznamo.

Uvijek spremni pomoći

4.c-2    4.c-3

Iako se nismo uvijek svi voljeli, u nekim stvarima smo uvijek bili složni – u pomoći prijatelju iz razreda i u zajedničkim druženjima. Bili smo svjesni situacije u kojoj se svi jednako nalazimo, koliko god bili različiti, po prezimenu, po roditeljima, po karakteru, bili smo tu jedni za druge, i proživjeli sve četiri godine povezani zajedno na prijateljskoj i općeljudskoj razini, pogotovo onda kada smo doživjeli nepravdu i nepoštenje. Rekao bi tada predsjednik našeg razreda: „Vjera u Boga i seljačka sloga!“ koja bi se posebno očitovala kada je trebalo markirati sa sata filozofije. A nakon škole, tu su bili izlasci od kojih su najistaknutiji oni s maturalca u Španjolskoj, u kojoj smo proveli neke od najboljih zajedničkih dana koji će ostati u dugom sjećanju, kao i priča o jednom Rukijevom 4.c  razredu, uvijek najgorem po ocjenama i izostancima, ali neodoljivo simpatičnom i društvenom razredu u kojem je vladao posebno ležeran i ugodan ambijent upotpunjen ljudima s velikim potencijalima.

4.c-4

Ana Dizdar, 4.c