Razred koji se uvijek znao dobro zabavljati

  • 0

Razred koji se uvijek znao dobro zabavljati

4. D – uvijek posebni, uvijek drugačiji

1b9af038-070a-4968-af98-f481588f55e3

A što reći o nama nakon četiri godine provedene u gimi, osim možda da je 4.D najuzorniji razred na svijetu, pošto ni jednom nije markirao. Kukavičluk ili hrabrost? Zanemarit ćemo, naravno, ona markiranja tipa, moro sam ić’ vadit’ krv/zubaru/dermatologu, glupi bus nam nije htio krenut, pukla mi guma na biciklu/golfu, bolila me desna trepavica na lijevom oku i sl.

Najkreativniji izgovori za izbjegavanje ispitivanja

slučajnost  4. d 32

To markiranje je nekako bilo prejednostavno za nas pa smo se pokušavali izvlačiti na domišljatije načine, npr. sviranjem „Ne dirajte mi ravnicu“ pod latinskim, mjerenjem temperature za Globe baš sada kad pita filozofiju (mislim, koja slučajnost), vikanjem u glas: „Neeemojte, molim Vas, drugi put ćete!“ u poluplačljivom tonu dok jadni profesori ne popuste, smišljanjem tema za rasprave s profesorima samo kako bi oni zaboravili da trebaju pitati (moš si mislit). Na matematiku se išlo i pod temperaturom i vikendom, ako propustiš jedan sat to ti je ko da nikad nisi ni bio, end of story, a test propustiti, to je gore nego dobiti komad i fatalnu grešku zajedno.

dan kravate  4. d 4
O svakome ponešto

Uvijek posebni, uvijek drugačiji. Ima nas svakakvih i svi smo različiti, ali nekako nas su te razlike kroz vrijeme zbližile. Iako nekad idemo na živce jedni drugima, znam da će mi falit Baruničin visokofrekvencijski glas, Mintasovi loši uleti, Barbarina kosa, Wolfovo smijanje i fore koje uglavnom samo on kuži, Brunine lovačke priče, Vedranove kratice i sarkastični odgovori na svako pitanje, Antino odgovaranje biologije za vrijeme kojega ni profesorica nije mogla zadržati smijeh i njegova čuvena usporenost. A tek Leonina i Laurina pamet, Grgino raspravljanje o vjeri i općenito stalno raspravljanje, Tinin osmijeh, Nikolinini nokti zbog kojeg ni tjelesni nije mogla igrati ili pak priče o Izidori u alkoholiziranom stanju.

unnamed   4. d 2

Tko bi mogao zaboraviti Matejino i Enino odgovaranje njemačkog, Lukačeve iznimne sposobnosti za pisanje eseja, Severininu konstantna pospanost, Turčinkine komentare, Blaževićkinu ljubav prema matematici i Martinin strah prema matematici. Pamtit ćemo i  Ratimirovu skuliranost, Klarin najljepši rukopis na svijetu, Danijelin optimizam i prijateljski odnos s profesorima, Devićevo lamatanje rukama kada pokušava nešto objasniti, kao i njegovog nerazdvojnog kontradiktornog prijatelja Olić. Mene će najvjerovatnije pamtiti po stiroporu, ali ne smijem zaboraviti našeg dragog razrednika Krambija, koji smatra „Best Funny Fail Compilations“ najsmješnijima na svijetu (kolko su smješne, prosudite sami). No bilo nas je još, od Mislava i Antonele koje svaki dan viđamo po hodnicima, do Mirne i Barabaške koje su nas spletom okolnosti napustile, ali i dalje su oni svi tu, u glavi, sjede negdje iza i čekaju s nama da više zvoni.

Ne znamo igrati odbojku, ali zato najbolje glumimo i pjevamo

unnamed (1) Kada bi se birala titula za sportski razred godine, mi ga nikako ne bismo dobili jer nam je najveće postignuće bilo odigrati odbojku protiv C razreda s 10 razlike (naravno, s njihovom prednošću), ali bismo zato vjerojatno bili nagrađeni kao najglazbeniji razred, pošto nas u zboru ima i više nego dovoljno (to što je jedini cilj imati veću ocijenu, to sad nije bitno, bitno da mi otvaramo usta kad zatreba). A da sad ne ispadne ko’ da ništa ne znamo, najbolje nam je išla gluma, uživali smo izvodeći razne predstave pod hrvatskim i povijesti, improvizirali s ravnalima, šestarima i čime sve ne, ali smo tada bili najopušteniji i svoji. A da ne spominjem natjecanja, tu smo uvijek bili pri vrhu.

Najluđi doživljaji s maturalca

4. d 16  4. d 3
Osim što smo izgorjeli u Daruvarskim toplicama i pokisli ko miševi u Dubrovniku, na maturalcu u Pragu smo se najviše zbližili i proveli se baš kako treba i nije nam krivo što nismo išli zajedno sa „Španjolcima“ (Barunice, znam da ti je teško, bit će prilika u životu.. haha), i vjerojatno bismo opet išli da nas se pita. Ne smijemo zaboraviti Lukačev vodopad u hodniku hotelske sobe, Antino pogađanje u sridu iz prve, penjanje po drveću usred Bratislave, Hany Bany, trio Ac, Pac i Pec sa ženskim rubljem i defloratorom, jeftinu Colu (12 litara 10 kuna, ej, pa di to ima) i jeftino pivo kod misterioznog Kineza, Izyjino šetanje po hotelu s balonom (umalo da nije poletjela), strah i trepet od crnih mambi ispred hotela u Budimpešti. A tek ono kad je Barunica odjednom postala frizerka, kad je Šapina zaboravio ugasiti tuš pa nismo ni trebali na bazene na koje smo planirali ići… Ma do sutra bih mogla nabrajati.

Zajedno u dobru i u zlu

IMG-20150705-WA0000   4. d 7
Bilo je tu ljubavi i svega, ali sad da ne pričam previše, ono što smo prošli zajedno uvijek će nas povezivati i biti dio nas. Svi smo mi cjelina, da nema jedne osobe to više nije 4.D. Zajedno u dobru i u zlu, tu smo jedni za druge i nadam se da to neće prestati kad odemo daleko od Gradiške. A što nas tek čeka, bolje da živimo u neznanju! 😀 Hvala dragom razredniku što nas je trpio i pošto smo mu prvi razred, znamo da nas neće zaboraviti pa se za to previše ne brinemo. Sretno nam svima!

Volf       4. d 22    4. d 31

I za kraj nekoliko bisera:

BISERI:
1. Prof. Sokić:Recite neki amin
Wolf: kamin

  1. Mario Mesić: Ajmo, piši u biljeznicu ponovni navještaj! Ponovni navještaj!! PONOVNI NAVJEŠTAJ!!!
    Mintas: POLOVNI NAMJEŠTAJ

3.Šporča opsuje.
prof.  Kramberger: Šta si to rekao?
Šporča: Koli me burac.

  1. Antonela ispravlja kemiju.
    Prof. Sokić: Napiši formulu amonijaka.
    Antonela: Am.

Nema više bisera kod nas, mi smo svi nebrušeni dijamanti!

Lara Butumović, 4. D