„Jel’ baš moram danas?“

  • 0

„Jel’ baš moram danas?“

Kratka pripovijest  posvećena 4.A razredu (2012.-2016.)

Maturanti, 4.a

Razred prema definiciji jest  osnovna organizacijska jedinica u osnovnim i srednjim školama, no za mene ova definicija nema toliko srca, nije potpuna i ne može opisati sve ono što jedan razred sadrži, a posebno ne jedan koji će meni zauvijek ostati u sjećanju. Upisavši Gimnaziju Nova Gradiška godine 2012. smjestili su me u razred koji će se predstavljati kao „A“ razred, a o njegovom pravilnom usmjeravanju brinut će Lahorka Vidović Peterman, naša razrednica i profesorica matematike i fizike, a ljudi s kojima sam imao priliku dijeliti svoje srednjoškolsko školovanje jesu redom:

Patricia Ahola,  Dorotea  Bigović, Luka Blazina, Katarina Curić,  Jakov Čevizović, Ivona Ćorić, Ivona Dević, Tamara Dukanović, Zrinka Duvnjak, Dorian Emanović, Nikolina Fulanović, Elizabeta Glotz, Luka Karaturović, Domagoj Korbar, Ana Krmpotić, Karlo Matošević, Daniel Milošević, Tihor Nezić, Anamarija Pavlina, Mila Podgornjak, Ana Posavčević, Lara Savi, Tena Sokić, Martina Škvorčević, Matea Škvorčević, Leo Tomičić, Tajana Tomas, te Minela Babić, Gabrijela Divković i Nela Tovarić koje su s nama provele svaka jednu školsku godinu.

Razredna

Uvijek ugodna i prijateljska atmosfera u razredu

Stvarajući tako ugodnu atmosferu i prijateljsko okružje razrednica nas je prvoga dana upoznala s pravilima, objasnila nam gdje se nalazimo i dopustila nam da se predstavimo jer se tada još nismo znali. Kao i toga dana, 2012. godine, i ja ću sada kada se znamo predstaviti svakoga od nas, u kratkome opisu koji će biti dovoljan da se iz njega shvati o kojoj je osobi riječ. Osobe će biti označene brojevima i njihov identitet bit će poznat samo poznavateljima našega razreda, stoga mi nemojte zamjeriti ako sam vam neku osobinu dodao ili oduzeo, potrudio sam se svakoga opisati onakvim kakav jest i onakvim kakvim sam ga ja doživio i shvatio kroz njegove radnje, želje ili htijenja.

Lloret de Mar, 2015.

Tko je tko

Osoba broj jedan jest osoba koja je uvijek  nasmijana, iskrena, dobronamjerna i puna pozitivne energije koju rado odašilje svakim svojim osmijehom i svakom svojoj gestom, jedna je od osoba koja je prema sociogramu koji smo izrađivali u 3. razredu, ako se ne varam, bila najpoželjnija osoba s kojom bi se htjeli družiti, a nama je poznata i po strasti koju pokazuje prema matematici, fizici i vjerovali ili ne – žabama.

Osoba broj dva jest umjetnička duša i iznimno draga osoba s kojom smo imali privilegiju ići u razred. Ona je bila svoja i rođendan dijeli s planetom Zemljom. Nju opisuje drukčiji ukus u glazbi, strast prema pandama i hrčcima, psihologiji i knjigama, a jedna je od članica rock benda naše škole.

Osoba broj tri također voli glazbu i umjetnost. On je samozatajan i tih, neće reći puno riječi, ali ako ga upoznate dovoljno dobro shvatit ćete da je zanimljiv i poseban. Možda će vas začuditi njegova duga kosa, ali dodate li mu gitaru i metal glazbu kao ono što on voli, sigurno ćete pogoditi o kome je riječ.

Osoba broj četiri jest jedna od najupornijih, najmarljivijih i najtemeljitijih osoba koje sam imao priliku upoznati. Ona sve konce vješto drži u rukama, u izrazu je kratka i jasna, jezgrovita i sažeta, a svojim radom može se ponositi jednako kao i svojim malim žutim automobilom, koji će vas rado provozati i pokazati kako je dobra vozačica.

3.a  Akavci Vukovaru

Osoba pod brojem pet jest vrsni poznavatelj geografske i povijesne određenosti voljene mu domovine, a i svijeta općenito. Jedan je od osoba koje biste htjeli imati pri ruci kada se nalazite na nekome kvizu. Izvrstan je vozač i prijatelj životinja, a najdraže su mu mačke.

Osoba broj šest jest najmanja visinom, ali velika srcem. Ona u svojoj ruci drži pero, možda ponekad i otrovno, kojim će napisati mnogo toga, mnogo istina i mnogo zanimljivih iskustava. Ona voli čitati i ne boji se onoga što jest- svoje mišljenje i stav uvijek će izreći, u svrhu općega dobra. Inteligentna je buntovnica koja je nekada mogla jako brzo trčati, a danas još može dosta brzo pričati.

Osobu broj sedam opisat ćemo na nekoliko jezika jer su jezici jedna od njezinih strasti, kojih ima mnogo, a radi se o područjima umjetnosti, sporta i kulture. She is an amazing friend and a beautiful person. She loves art in any form and she uses art, and especially music, as one of many ways to express herself, but never alone, always in a good company. Sapienti sat.

Osoba broj osam jest jedna od onih osoba koje će vas osvojiti svojim šarmom i zanimljivom osobnošću. Osim dobrih ocjena, akademskoga uspjeha i politike važni su mu i prijatelji kojih ima mnogo i sport koji je izumio dr. James Naismith, a kojemu se on intenzivnije posvetio. Ljubitelj je i poznavatelj povijesti, geografije, te popularne kulture općenito, a ne smijemo izostaviti ni tehnologiju ili LOL, kao još neke stvari koje su mu drage.

Osoba broj devet je oduvijek bila posebna i po prirodi nježna, ali nadasve zanimljiva. Šokirao nas je svojim frizurama, fotografijama,posebno popularnim instagram postovima. Nije ljubitelj matematike ili fizike, ali zato voli umjetnost. Pamtit ćemo ga i po posebnom glazbenom ukusu i vansicama koje rado nosi.

Osoba broj deset jest jedna od osoba koja je život odlučila živjeti punim plućima. Nadasve inteligentna, glazbeno obrazovana i zanimljiva osoba. Opisat ćemo je kao temeljitu i upornu, vizualni tip osobe koja želi sve razumjeti, sportašicu koja voli techno glazbu i svoga mačka Juricu. Pomoću kemijskih elemenata bi mogli reći: O Na/ V O Li/ Zn At I /P U N O, a vjerujem da će puno toga i saznati uživajući pritom u svome radu na području kemije i biologije ili bilo koje znanosti koja ju bude zanimala.

Božićni dani (2)  Božićni dani

Osobu broj jedanaest mogli bismo proglasiti službenim rekorderom u slaganju rubikove kocke, rješavanju teških matematičkih problema i kao vrsnoga poznavatelja fizike. Svoja znanje je uvijek bio spreman pokazati zbog svoga redovitoga rada koji ga je učinio uspješnim. Ljeta provodi na krajnjem jugu Republike Hrvatske, zimi voli skijati, a tijekom godine sport je jedan od načina na koji se on izražava.

Osoba broj dvanaest jest visoka djevojka koja obožava čitati, gledati serije i putovati. Izvrsna je u svemu što radi, uporna i ljubiteljica životinja koja bi svoje ispunjenje pronašla u pomaganju upravo njima. Voli jezike i šetnje. Dok piše, grafitom kao da ne dodiruje papir. Često se stavlja u off mode kako bi uspjela preživjeti određene situacije, poput sata matematike ili filozofije, ali svoje obveze uvijek ispunjava baš kao i svoje nokte, uvijek zanimljivim printovima koje bi sama satima crtala umjesto učenja.

Osoba broj trinaest nosi naočale i jedna je od onih čije su se bilježnice uvijek kopirale jer su uvijek bile ispisane i uredne, bez iznimke. Pažljivo je pratila nastavu i sve što se događalo oko nje. Vesela je to djevojka koja voli biologiju, ali jako dobro poznaje i povijest  i geografiju, što moram istaknuti.

Osoba broj četrnaest strastvena je ljubiteljica mode, putovanja i drugih kultura. Ona odiše posebnošću izražavajući se odjećom i glazbom jer svira klavir. Svoj stav će uvijek izraziti i objasniti, poštujući svoja uvjerenja i zamisli.

Osoba broj petnaest također svira klavir. Ona ima i farmu konja. Iako se možda čini tiha i sramežljiva, ona je zapravo vrlo aktivna i zabavna osoba s kojom biste poželjeli izaći. Iako to mnogi ne znaju ona zna i lijepo crtati. Otok Vir njezin je zaštitni znak jednako kao i opuštenost i smisao za humor.

Osoba broj šesnaest jedna je od najduhovitijih osoba. On uvijek ima neku dosjetku ili zanimljivu interpretaciju situacije koja se događa kojom nas često počasti i dobro nasmije. Inteligentan je i orijentiran na prirodne premete, ali ni jezici mu nisu strani. Nogometni teren dio je njegova svakodnevna života i aktivnost je koju definitivno voli jednako kao i vođenje popularnoga radija „Žuti kišobran“ čiji je urednik i osnivač upravo on.

Mostar

Osoba broj sedamnaest je također urednik navedenoga radija, kojim nas je nasmijavao i uljepšavao nam večernje sate koje smo provodili uz knjigu. On je i sportaš koji voli noćne izlaske, a posebnu ljubav gaji prema nogometu.

Osoba broj osamnaest jest odbojkašica, framašica i draga nam prijateljica. Ona voli Slavoniju, tambure i zabavu. Iznimno je muzikalna i talentirana- svojim lijepim glasom jednoga će dana osvojiti svijet. Osim što lijepo pjeva, ona voli i računati. Jezike nikada nije posebno voljela, ali zato matematiku jest. Logična je i izravna osoba, ponekad glasna, a ponekad tiha, ali uvijek jedinstvena.

Osoba broj devetnaest jedna je od najsvestranijih osoba naše generacije. Osim nogometa, košarke, odbojke, bejzbola, stolnoga tenisa, badmintona ona i svira gitaru, posebno električnu, lijepo crta, ali neuredno piše, pjeva i živi glazbu, govori i uči strane jezike, usavršava se i nikada ne odustaje i ima jednu osobu bez koje je ne biste mogli zamisliti.

Osoba broj dvadeset je najopuštenija osoba našega razreda. Živi s lakoćom i bez puno briga oko učenja ili školskih obveza, zadovoljavajući kriterije koliko je potrebno, uvijek u društvu djevojaka(posebno mlađih) uživajući tako u bogatome društvenom životu i izlascima koji ga usrećuju.

Osoba broj dvadeset i jedan ima jako lijep osmijeh i dugu kosu. Ona je zabavna i draga, opuštena i gotovo uvijek dobro raspoložena. Svoj bi život htjela posvetiti podučavanju drugih, odgajanju najmanjih i brizi oko njihove dobrobiti što nam govori koliko je nesebična i spremna pomoći.

Trakošćan i Varaždin  Druženje kod Zirnke

Osoba broj dvadeset i dva jedna je od najiskrenijih i najdobronamjernijih osoba s kojima sam imao prilike dijeliti svoje školovanje. Ona je zabavna i inteligentna, duhovita i draga. Uvijek je za zabavu i avanture, radilo se o preskakanju kojega sata ili izlasku. Svojim znanjem ona se ističe kao idealni sugovornik, ali samo ako joj se da razgovarati. Matematičarka u duši, brojevima barata jednako dobro kao i riječima.

Osoba broj dvadeset i tri obožava životinje i poput jedne prijateljice iz razreda htjela bi svoj život posvetiti borbi i brizi za životinje, iznimno dragocjena živa bića koja bismo trebali poštovati. Ona je malena, ali marljiva, uporna u onome što radi, uvijek uredna, ali i zabavna, također pomalo i buntovna.

Osoba broj dvadeset i četiri ima najduže nokte u razredu. Ona je uvijek za razgovor i spremna je pomoći ako je to nekome potrebno. Voli se zabavljati i plesati, posebice kada ima dobroga plesnoga partnera.

Osoba broj dvadeset i pet jest vrsna poznavateljica matematike i fizike, ali i drugih prirodnih znanosti. Izrazito kulturno i ekološki osviještena, voli posjećivati muzeje i razne izlože, voziti bicikl i informirati se o novim i zanimljivim činjenicama u području svoje struke. Ona je izrazito temeljita i uvijek spremna održati svoj sat, objasniti i pojasniti dani sadržaj, predstaviti ga i oblikovati te izaći u susret svome razredu.

Osoba broj dvadeset i šest jest osoba koja nas je povezala na internetu stvorivši kultnu grupu „A“ razreda i uređujući je iz godine u godinu. Tiha i ponekad odsutna, umjetnička je duša koja se voli likovno izražavati i crtati, kao i slušati Lanu Del Ray, jednu od svojih omiljenih pjevačica. Opuštena i draga, svakako je poželjna u društvu kao jedna od organizatorica raznih događaja na kojima smo se okupljali.

Dan ružičastih majica (2)  Italija

Osoba broj dvadeset i sedam je s nama bila prvu godinu. Upoznali smo je kao sramežljivu i tihu djevojku koja se i nije nabolje snašla u silnim obvezama gimnazijskoga učenika i nakon prve godine nas napustila i upisala Hotelijersko turističku školu Zagreb gdje se dobro snašla i pronašla.

Osoba broj dvadeset i osam jest osoba koju nismo imali prilike toliko upoznati jer je često nije bilo, zbog zdravstvenoga stanja u kojemu se nalazi. Kada smo imali priliku biti s njom, upoznali smo je kao dragu i samozatajnu djevojku.

Osoba dvadeset i devet je posebna i zanimljiva, osebujna i sasvim svoja. Sklona avanturama i volontiranju, pomaganju i aktivizmu pridružila se našem razredu tijekom druge godine i svakako ga učinila zanimljivijim.

Osoba broj trideset je također s nama provela samo jednu godinu. Bila je zanimljiva i draga na svoj način, a asocijacija na nju može biti i zanimljivo prezime koje nas podsjeća na mjesto Matoševa rođenja – Tovarnik.

Završnu riječ u predstavljanju imaš ti čitatelju, ti koji s osmijehom na licu pokušavaš odgonetnuti o kome je u navedenome opisu riječ. Sebe nisam opisao. Ja ću prepustiti ovome tekstu da me opiše tako što ću u njega utkati svoje emocije pripovijedanjem u prvome licu, izravno, govoreći o protekle četiri godine kroz vlastito iskustvo i kroz ono što mislim da nas je obilježilo i učinio jedinstvenima, poput književnog pravca koji je trajao od 2012. do 2016. godine, pod vodstvom L.V.P., s poetikom koja se iščitavala iz stavova i radnji, a nije bila onakvom kakvom su je neki možda htjeli učiniti, već je bila onakvom kakvom smo je mi učinili – našom i jedinstvenom.

Različitost veseli

Varietas delectat ili različitost veseli jedna je od istinitih i univerzalnih poruka koja se može primijeniti i na nas kao cjelinu, kao osobe koje su svojom različitošću postale jedna, odana sebi i različita zvijezda koja se smjestila iza inicijala „A“ razreda, koja nije svima pokazivala svoj sjaj, ali onim rijetkima je dopustila da vide sve što može.

Druženje kod Ane  Dan ružičastih majica

Možda ponekad bez ikakve reakcije, unatoč podražajima i trudu pojedinih profesora da nas učine aktivnijima i življima, mi smo uvijek imali svoju jedinstvenu atmosferu koja bi se opisala buntovnom, ili popularnim načinom kao #ne_da_nam_se_baš_sad, #naučit_ćemo_ kada_budemo_trebali, #a­_baš_moramo? ili #7_je_ujutro_pusti_me_da_spavam. Takva atmosfera u učionici možda nas i ne bi prikazala izrazito živima il zabavnima, ali kao što sve u prirodi nije onakvim kakvim se čini, tako nismo ni mi. Prepuni simbolike i skrivenih značenja mi nismo preslika očekivanja drugih, nismo standardizirane jedinice koje čine razred, već smo drukčiji i zapravo smo  naučili razmišljati što smo i pokazali brojnim prosvjedima i nezadovoljstvima na događaje koje smo smatrali nepoštenima ili diskriminirajućima.

Osim nezadovoljstava i pobuna, tišine i praznine projicirali smo i živost, kreativnost i znanje koje smo stekli. Sjedeći tako u klupama, u svijetu koji robuje pravome kutu (na što mi je pažnju skrenula jedna profesorica), odnosno pojavnome svijetu u kojemu većina predmeta zatvara svoj oblik pod 90 stupnjeva, mi smo ponekad uporno bili onaj tupi kut od 120 stupnjeva, odnosilo se to na da nismo uvijek bili spremni za odgovaranja, pa eto tupi ne znamo ili na to da se nismo slagali u svemu (a nismo), no na kraju uvijek zajedno.

Zona opuštanja

Brojna druženja kojima smo se veselili bili su izvori i poprišta slavlja, zdravica i naše male zone opuštanja nakon napornih radnih tjedana ispunjenih učenjem i izbjegavanjem istoga(a svi znamo da smo to radili). Bilo da smo okupili kod Ane, Zrinke ili Tamare, na nečijem rođendanu ili samo zajedničkome izlasku, uvijek smo se zabavili. Na fotografijama koje su samo dio cjelokupne kolekcije vidljiva je bliskost skupine ljudi koju je u početku povezalo tek mjesto stanovanja, interes i puka slučajnost uslijed rasporeda učenika unutar nove škole. Ta početna bliskost pretvorila se u brojne veze za koje riječi nisu dostatne, a posebno za vezu koja se naziva prijateljstvom, koja spaja i oblikuje osobe, dodajući tako zanimljive boje na platno života čije oslikavanje tek počinje. Bliskost ljudi i utjecaj jednih na druge mogli smo ostvariti i u nizu raznih i različito važnih projekata koje smo poduzimali, bilo da je riječ o projektu „proslijedi šalić“ ili „pronađimo pitanja“ ili „hoćemo tjelesni“ ili „stavi *prazna crta* na grupu“  gdje smo uvijek surađivali i bili spremni pomoć jedni drugima.

4.razred  Supostojanje i svakodnevna interakcija povezale su nas na razini da viđenjem bilo koga od vas, ja vidim i sve one sate fizike koje smo zajedno proveli smijući se iskreno i od srca, šalama, dosjetkama i biserima  jednoga i neponovljivoga profesora, vidim i zgradu same škole, park i sve lijepe trenutke koje smo oko nje(a nekada i u njoj) zajedno proveli i slavili poput igre sik-sak-suka, sata njemačkoga jezika u prirodi, hrvatskoga u Corneru, glazbenoga (navedi svoj predmet) u Beku (navedi svoje utočište), sviranja i pjevanja treš i manje treš hitova, božićnih pjesama (što autorskih, što opće poznatih), plesa oko škole ili desetodnevnoga putovanja do Španjolske gdje smo se veselili i zabavljali, upoznavali i još više povezali dijeleći osim autobusa i onaj slatki umor nakon silnih noćnih izlazaka i uživanja na plažama Lloret de Mara. Još su mnoge i silne uspomene, ali ne mogu sve biti ispričane, no bez brige, zato su tu fotografije. Zahvalnost koju gajim prema tehnologiji opravdava činjenica da moja sjećanja neće izblijedjeti tijekom vremena jer su sadržana u brojim selfiejima, videozapisima, postovima i komentarima koje dijelim s vama, online ili offline, dragi moji, od prvoga dana, pa tako i tijekom narednih godina koje će doći.

Besplatne instrukcije za razumijevanje smisla života

Hrvatski, engleski, njemački i latinski bili su jezici koji su nas učili komunikaciji i ljepoti izraza, odnosno umjetnosti riječi. Fizika, kemija i biologija bili su predmeti koji su nas učili kako na različite načine objasniti svijet oko nas. Povijest, geografija, psihologija, sociologija, filozofija, politika i gospodarstvo predmeti su gdje nam je prikazana slika društva te međuodnosi članova istoga, načini na koji društvo funkcionira ili zašto se i kako borilo kroz povijest. Matematika i logika dva su oruđa koja su tu nam pomogla u shvaćanju predmeta čiji su oni osnovni dio, a ujedno su nas i razvijali.  Glazbena i likovna umjetnost uz tjelesno zdravstvenu kulturu obogatili su nas u smislu kulture ili načina života – bio to život umjetnika, slikara, glazbenika ili sportaša. Posljednji put na ovakav način bili smo sasvim besplatno izloženi raznim područjima koja nam mogu pomoći u razumijevanju najveće zagonetke čovječanstva, a to je smisao života, smisao koji smo nalazili jedni u drugima kada smo se zajedno smijali ili kada smo zajedno bili očajni i tužni, kada smo se tješili i ohrabrivali ili kada smo bili u sukobu. Smisao koji je proizašao iz same činjenice da smo bili kao jedno.

Zauvijek zajedno

Umjesto bisera sa sata ili neke komično prikazane scene skrivene u školskim klupama, umjesto prikaza nekoga profesora u njegovim navikama i radnjama ovdje se treba nalaziti svijest o postajanju nas kao zajednice. Zajednice koja će se nakon svibnja ove godine zauvijek rastati u formalnome smislu, ali ostati zauvijek prisutna u našim srcima.  Ovdje te ja tjeram(jer znam da nemaš vremena ili ti se #neda), čitatelju, da se sjetiš svoga prijatelja iz „A“ razreda, posjetiš njegov profil na društvenoj mreži, javiš mu se esemesom, videpozivom ili snapom, nekom čudnom novom tehnologijom koja će se razviti i zajedno s njim u onoj fizičkoj, 3D verziji, oživiš ogromnu zgradu sjećanja koja se možda skriva u određenome zvuku, riječi, okusu, fotografiji – što god tebe vraća u doba srednje škole, dragi čitatelju.

Zajednička fotografija

Kako sam na početku naveo nas koji smo kao razred djelovali moram na kraju navesti i profesore koji su nas obogatili i usmjerili, svaki baš onoliko koliko je trebao i za što im se srdačno u ime svih nas zahvaljujem.

A to su: Lahorka Vidović Peterman(razrednica), Vjekoslava Bagarić, Branka Ivanišević, Josip Vucić, Silvija Soušek, Marina Cvijić, Zrinka Ivanišević, Mladen Šop, Manda Vincetić, Dražen Zrile, Mario Mesić, Roko Ivanović, Koraljka Hausnet Lasović, Josip Sokić, Zlatko Matijašević, Daniel Bedeničić, Branimir Kramberger, Ilijana Ban, Nada Samardžija, Sanja Šimić, Višnja Benić, Ivana Barišić, Suzana Mihalic, Željko Subić, Josipa Tomek Bekić, Gordana Đuričić, Sanja Stičinski i Sandra Hruban (knjižničarka koja nas je uvijek dočekala s osmijehom). Zahvale idu i ravnateljicama Nadi Peleh Serenčeš (prve tri godine našega školovanja) i Ljiljani Ptačnik (posljednja godina našega školovanja) te pedagoginji Ljiljani Vidmar i svim ostalim djelatnicima Gimnazije Nova Gradiška za sve ono što su nam osigurali tijekom četiri godine.

Premalo riječi za kraj

Kao da tri tisuće i tristo riječi nije bilo dovoljno još samo želim za kraj (onaj moj kraj) reći kako ono što i nije bilo toliko lijepo u cijelome ovom razdoblju trebamo jednostavno pustiti, kako bi se popularno reklo, „let it go“ i dopustiti lijepim sjećanjima i uspomenama da žive i ostanu, barem selektivno izabrane, podsjetnikom na sve ono što smo prošli zajedno i kao ljudi, čovjek do čovjeka jer na kraju i nije važno jesmo li uvijek istjerali pravdu, bili zakinuti ili nismo dobili što smo trebali – važno je da smo ostali ljudi, topla srca i mirne duše jer u svijetu koji juri svjetlosnim brzinama zadržati svoj mir može biti jedna od najtežih stvari.

Radite na sebi i nemojte dopustiti godinama da utišaju vaše želje ili odnesu vaša htijenja, svakoga dana budite svoji i govorite istinu jer samo onda nemate se čega bojati, koračajte svijetom obogaćeni znanjima, ali ne dižite glavu visoko iznad svih već skromno budite promjena koju želite vidjeti, zvijezda koja sjaji baš i onda kada je posvuda tama.

Daniel Milošević, 4.A