Ej, kakve sam konje imo…

  • 0

Ej, kakve sam konje imo…

O najljepšim i najdobroćudnijim životinjama te pokladnom jahanju

12607230_1205437626137955_1413139272_n

Konji su u prošlim stoljećima bili popularniji nego danas. Umjesto autom, ljudi su svugdje išli konjima i kolima. No ipak, nastavite li čitati, shvatit ćete kako se zapravo sve više ljudi ponovno počinje baviti konjima, ali i kako su oni naši pravi prijatelji. Ljudi se konja plaše zbog njihove veličine, ali oni su vrlo plemenite životinje. Klara i Nora su ljubiteljice konja, oni su im prijatelji i život bez njih im je nezamisliv.

Ljubav, stari običaji i sport

12647786_1205437462804638_677871594_n

Za početak recite nam nešto o sebi.
Ja sam Nora Despotović, živim u Bodovaljcima. Imam 16 godina i pohađam Srednju školu Matije Antuna Reljkovića u Slavonskom Brodu, drugi razred, smjer veterinarski tehničar.

Ja sam Klara Devčić. Dolazim iz Nove Gradiške. Također imam 16 godina i idem s Norom u razred.

Kad ste se započele baviti konjima i koji je zapravo razlog?

Nora:  Prije četiri godine,ljubav prema konjima traje oduvijek, ali mogućnost da im se približim i radim s njima pružila mi se prije četiri godine.

Klara: Od malena se bavim konjima, sve iz ljubavi. Sa sedam godina sam išla u školu jahanja u Šeovici, prije Lipika.

Imate li vlastite konje?
Nora: Moja obitelj također  voli konje, tako da ih imamo.

Klara: Da, imam jednog pastuha lipicanca.

Stignete li uskladiti i školu i obaveze uz konje?

Nora: Pa nekada zna biti teško, ali stignem, da.

Klara: Uz pomoć mojih ukućana sve je moguće.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Osim što ih imate iz ljubavi, idete li možda i na kakva natjecanja ili nešto drugo?
Nora: Preko ljeta budu natjecanja, a preko zime idemo na pokladna jahanja.  Obadvije smo nedavno polagale za licencu za vožnju maratonaca da se možemo natjecati u državnom rangu.

Klara: Tako je, preko ljeta idemo na teklička jahanja ( jahanje kroz čunjeve, cilj je što brže i preciznije prijeći parkur) i natjecanja šokačkih kola ( u brzini i preciznosti, također kroz čunjeve) i sad po novom maratonaca.

Koliko dugo ste se pripremali za polaganje licence?

Klara: Imali smo jedan seminar i onda dva tjedna da učimo, zatim ispit i još nam je ostao praktični dio.

Strah od konja i pokladno jahanje

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Jeste li u početcima jahanja osjećale strah i je li vam se ikad dogodio pad?

Nora: Na početku me nije bilo strah dok nije došlo do prvog pada. Taj strah je trajao određeno vrijeme, ali polako je nestao. Sada je sve u najboljem redu, pa čak  i ako ponovno padnem nemam toga straha više.

Klara: Pa nisam osjećala strah, nikakva odstupanja nisam imala od konja i nije bilo nekakvih opasnijih padova.

Bliže nam se maškare, a to u svijetu konjogojaca znače pokladna jahanja. To je jedan od tradicijskih događaja Slavonije. Korijene vuče iz vremena kada su stari graničari čuvali granicu na Savi od Turaka. Išli su svečano obučeni na granične postaje i nosili pokladno jelo i piće onima koji su tamo bili. Po povratku s granice okupljali su se jahači i tako su nastale poklade.

Recite nam, jeste li išli na pokladna jahanja ove godine?

Nora: Jesam, ove godine smo išli na dva pokladna jahanja (Tomica i Bodovaljci) i još nas čeka Pleternica.
Klara: Da, u Tomicu,Oprisavce,Oriovac i Bodovaljce, još idem u Bučje i Ruščicu.OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Zašto zapravo toliko volite konje, ima li što posebno u vezi s njima?

Nora: Konji su najljepše i najdobroćudnije životinje, jednostavno, dok ih jašim, zaboravim na sve probleme i s njima se osjećam opušteno i smireno. Na pokladnim jahanjima bude mnogo konja i to je jednostavno neopisiv doživljaj.

Klara: To je jedna vrsta očuvanja tradicije, kao i pjevanje bećaraca i šokačkih pjesama dok prolazimo kroz selo.

Koje će vam poklade ostati najviše u sjećanju?

Nora: Moje prve poklade u Tomici, naravno.

Klara: U Ruščici, jer tamo bude najviše jahača.

Osim konjara i njihovih obitelji, dolazi li puno ljudi pogledati pokladno jahanje?

Nora: Broj se povećava jer sve više ljudi to zanima, što je zaista lijepo.

Klara: Pa sve više ih dolazi, što radi običaja, što radi druženja i raskoši svakog pokladnog jahanja..

Boje li se prići konjima?
Nora: Uglavnom ne, traže samo da se slikaju i podragaju, ali ne žele jahati. To ih je već strah.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

I za kraj, biste li predložili mladima poput vas da se bave s konjima ?

Klara: Konji su plemenite životinje, stoga bi svima preporučila, ako imaju mogućnost, da se barem malo približe konjima. Neće požaliti, zaista. Oni vas opuste i smire i to je jednostavno najljepši oblik uživanja.

Nadam se da ćete poslušati savjet naših jahačica, te se osloboditi straha od konja, ali ne samo konja, nego i drugih životinja. Također, dobra pouka priče ovih dviju djevojaka je da se uz malo želje i truda sve može!

Do idućih poklada!

Matea  Orešković, 1.D


Odgovori