Ja

  • 0

Ja

Rubrika:Zvonjelice

wallpapershacker.com

Tko sam ja? Ja sam ja. Ili nisam. Kako da to znam?

Ja sam onakva kakvom me se stvori. Milijunti dio svemirske prašine. Najmanji val velikog oceana. Cijelom svemiru potpuno nevažna. Nema me, a tu sam. Izgubljeno vrijeme. Potrošeni papir. Milijunima godina udaljena, a ipak me se osjeti svakim dodirom. Čista suprotnost samoj sebi. Gorim kao supernova. Vrijeme je stalo. Daleko, daleko putujem, a stojim na mjestu. Krećem se, a ne mogu pomaknuti noge. Vjerujem i ne priznajem. Osjećam i gubim se. Lutam svemirom. Ja sam maleni dio velikog postojanja. Vječnost je bila tu prije mene, bit će i poslije.

Zato sad pusti da budem. Da živim i umrem. Mala vječnost velikog prostora. Slažem tuđe rečenice za svoje postojanje. Ima li ovo smisla? Nema. Ovo sam samo ja.

Paula Hace, 1. B

 

Gledajući u nebo i milijune zvijezda, postavljam si pitanja. Što je čovjek sam prema ovome svijetu? Malen. Nemoćan.

Što će se dogoditi s nama kada umremo? Hoćemo li ostaviti kakav trag iza sebe? Ili ćemo biti zaboravljeni?

Ali život je previše kratak da bi nosili mržnju u sebi, stoga iskoristimo svaki trenutak našega života i proživimo ga tako da ostanemo zapamćeni.

Marina Bogdanović, 1.D 

 

Tko sam ja? Tko mi može na to pitanje dati odgovor? Nitko. Samo ja znam samoga sebe. Samo ja znam koje su moje vrline i mane. Samo ja znam što osjećam i koji su moji problemi. Imam problema. Imam ih mnogo. Tko može riješiti moje probleme? Nitko. Samoa ja znam što me muči i samo ja znam koje je rješenje mojih problema. Nisam savršen. Nitko nije. No pokušavam biti što bolji. Pokušavam biti što uspješniji. Pokušavam živjeti život. Nisam u svemu dobar, ali u onome što jesam nastojim biti najbolji. Nastojim ostvariti sve svoje ciljeve i uživati u životu.

Alen Butumović,1. B

 

Ja sam netko!

Netko tko ne zna tko je.

Svaki čovjek stvoren je da ispuni jedan djelić svijeta.Koji je moj dio?Hoću li ga naći?Tražeći tako učim,gledam,pamtim,slušam…

Prolazim pored duge koja svoje boje razlijeva pred mojim očima.

Želim je slijediti.

Kiša ce možda omesti moje planove,ali dugu ću dostići.

Lea Vlaović 1.D

 

Često razmišljam o životu. O smislu moga postojanja. Zašto živim? Koja je moja uloga u svijetu? Koliko je samo ljudi ovoga trenutka pomislilo na to? Na mnoga ta pitanja nema odgovora. Sve se događa s razlogom. Promatram ljude. Svi su tako slični,kao i ja, a opet imamo toliko različitosti. Svi smo po nečemu posebni i to nas izdvaja iz gomile. Mi smo poput zvijezda na nebu,ima nas mnogo, a razlikujemo se po svom sjaju. Svi se ponekad zapitamo,postoji li vječnost? Često mi se čini kao da vrijeme stoji,zaustavljeno. Ja vjerujem u vječnost, jer svijet bi bio sumoran i beznačajan kada se ne bi nečemu nadali i u nešto vjerovali.

Arijana Josipović, 1. B

 


Odgovori