Mjesec hrvatske knjige 2015. – natječaj za najbolju kratku priču

  • 0

Mjesec hrvatske knjige 2015. – natječaj za najbolju kratku priču

Rubrika:Zvonjelice

MHK_knjižica

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige 2015. naša škola je prvi puta provela natječaj za najbolju kratku priču. Među pristiglim radovima odabrano je 5 najboljih, u čijem čitanju možete uživati u sljedećim retcima.

Nagrađeni učenici su Andreja Bojić (3.a), Dario Lalić (3.d),  Željko Ćelepirović (2. c), Maša Ostojić (2. a) i  Blaž Solić (1. d). Najboljom kratkom pričom proglašena je ona Željka Ćelepirovića.

 

 

Šuma u noći

Svježa ljetna noć, pun mjesec, zvijezde plešu na namreškanoj površini Save. Savjesno gasim vatru i uzimajući ribičke štapove i praznu čuvaricu krećem lagano prema izlazu iz šume. U kosti mi se uvlači jezivi povjetarac ispunjen zavijajućim lavežom čagljeva. Put me vodi pokraj križa uz Savu. Priča se da je na tom mjestu iz Save izišao vrag, pa su seljani podigli križ još u vrijeme kad su vile Slavonkinje plele grive konjima. I sad mi se čini da čujem rzanje konja sa obližnje farme koji dolaze osvježiti se uz Savu. Na izlazu iz šume me prati sjena. To je samo usamljeni oblak. Ubrzavam korak dok me iza leđa prati vragolasti hihot.

 Željko Ćelepirović (2. c)

Baš kad ne treba

Moj prvi spoj je bio s Lukom. To i nije bio neki spoj.

Doslovno sam se sudarila s njim. Bilo je to poslije onog treninga kad sam se raspala. Noge su me ubijale, a još mi se za nekog vraga obnovila rana u ruci. Osjećala sam se kao da me netko pretukao Eiffelovim tornjem. Nekako sam morala donijeti onu torbetinu kući. Nije bilo nade da ju nabacim na rame, a kamoli da tamo i ostane. Bilo je prekasno da izmišljam kerefeke, pa sam torbu ručkama vukla po podu.

Jedino sam htjela da dođem kući, legnem i umrem. I dok sam tako izlazila iz dvorane, sudarila sam se s tim Lukom.

Andreja Bojić (3.a)

Vozim Golfa dvicu

Jutro. Orozi se deru, ptice nešto pjevaju. Budim se u cik zore zbog krmokolje.

Žena kuva rakiju dok ložim vatru zbog vrele vode. Polako se okupljaju uzvanici, komšije prve, druge, rodbina ova, ona. Ispijanje jutarnje kave uz rakiju. Krmokolja je u punom jeku, žene peru crijeva, muški nazdravljaju rakijom po tko zna koji put. Nespretnim spletom okolnosti, komšija Lojza si reže prst. Krv šiklja na sve strane, Lojza se onesvijesti. I šta ću, pravac u auto pa na hitnu.

Komšija Lojza je ostao bez prsta, a ja sam ponosan na svoj auto. Vozim Golfa dvicu.

Dario Lalić (3.d)

Dvadesetorica

Vozač autobusa je prevozio dvadeset psihičkih bolesnika iz San Diega u psihijatrijsku bolnicu u Las Vegasu. U blizini Vegasa je ožednio i stao u kafić na nekoliko pića. Kada se vratio autobus je bio prazan. Bojeći se da ne izgubi posao stao je na prvoj autobusnoj stanici i pokupio dvadeset zdravih osoba. Kada je stigao u bolnicu rekao je osoblju da su pacijenti iznimno nasilni i da trebaju biti posebno osigurani. Osoblju je trebalo nekoliko mjeseci da shvate njihovu veliku pogrešku , ali za to vrijeme većina zdravih ljudi je izgubila razum. Pravi psihički bolesnici još uvijek nisu pronađeni.

Maša Ostojić (2. a)

Zemlja uzvraća udarac

Zemlja se prestala rotirati. Znanstvenici smatraju da je uzrok tome zagađivanje Zemlje kroz povijest. Odlučuju osnovati nastambe pod kojima je moguć život. No, ni to nije dovoljno da zaustavi vruće sunčeve zrake. Jedini spas za čovječanstvo je preseljenje na drugi planet – Mars. Ljudi su i dalje neodgovorni i Zemlja se sve više zagađuje. Na jednoj strani haraju požari bez prestanka, a na drugoj strani ljudi umiru zbog hladnoće. Ostalo je svega tisuću stanovnika na cijelom planetu. Stručnjaci šalju svih tisuću ljudi u jednu raketu koja može primiti samo sto ljudi jer se ne mogu dogovoriti tko će se prvi spasiti. Raketa se urušava i prije izlaska iz atmosfere. Rezultat je očit. Čovječanstvo je ubilo samo sebe.

Blaž Solić (1. d)

 


Odgovori