Crveni križ u akciji ili Dobro biraj s kim ćeš se ženiti

  • 0

Crveni križ u akciji ili Dobro biraj s kim ćeš se ženiti

Mladi iz svih škola skupili su se kako bi pomogli u 43. sabirnoj akciji “Solidarnost na djelu”. To je akcija Crvenog križa kojom se prikupljaju novčani prilozi za izbjeglice ili osobe kojima je novac potreban. Gimnazija u ovoj akciji sudjeluje već duže vrijeme.

IMAG0284-576x1024

16. listopada 2015. svi smo se skupili kod Crvenog križa, gdje smo dobili popis ulica koje smo morali proći. U dvanaestoj grupi se našlo nas šest, pet iz Davora i Petar iz Orubice. Kad su nam dali ulice, dobili smo i dvije male krpene vrećice za novac, omotnicu s bonovima od pet kuna i oznake Crvenog križa koje smo morali nalijepiti na jaknu.

Odmah u prvoj kući dobili smo deset kuna i ljupka žena nam je još dala nevjerojatnih 10 lipa da si kupimo bombone. No hajde uzeli smo. Desetak kuća dalje dogodila se, hmm, kako da kažem, nezgoda. Nezgoda zvana čovjekov najbolji prijatelj. Na vratima je bilo označeno “Čuvaj se psa” te nacrtan mali pekinezer. Pozvonili smo i izletjelo je čudovište, a ne neki pekinezer! Toliko nas je prestrašio da smo otrčali pedesetak metara unatrag. Ipak je čovjek izašao i dao nam je 20 kuna, za što smo mu mi dali četiri bona. Krenuli smo dalje i stigli do kuće gdje su zvona tako svirala i pišćala, da smo se zaprepastili jer nikad to nismo vidjeli ni čuli. Zatim smo prošli ulicu gdje su ograde visine koljena, a zaključane. Svašta! Kad smo dovršili naše ulice, morali smo sačekati drugi dio naše ekipe. Za to smo se vrijeme odmarali, a naš Petar i Željko su se klackali, a što bi drugo djeca sa sela radila kad bi vidjela takvo što.

Nakon što je drugi dio tima stigao, raspodijelili smo se i ponovno krenuli u akciju. Nismo imali sreće na početku, sve su kuće bile zaključane. No onda smo ušli u ulicu koja je noćna mora svakog poštara. Bila je to ulica u kojoj je u svakom dvorištu bio bar jedan pas. Oprezno zvonjenje je postalo bitnije od ocjene koju ćemo dobiti iz geografije. Kad smo preživjeli tu ulicu, pomislili smo da je najgore prošlo, no to je bila samo priprema za ono što je uslijedilo. Svako dvrište je imalo jednog psa koji je bio veličine njemačkog ovčara ili je bio njemački ovčar. Brzo smo prošli, jer nam nije bilo do umiranja, stoga smo preskočili par kuća, a uskoro smo morali preskočiti svaku drugu kuću jer je bila zaključana. Pred kraj smo došli do jednog zanimljivog gospodina koji nas je malo zafrkavao što skupljamo to po Gradiški. Dao je svoj prilog i rekao je da mora posjetiti Davor jer dugo nije bio tamo. Stigli smo i do zadnje kuće. Ušli smo u dvorište gdje je stariji gospodin držao svoga unuka u rukama. Vikao je ženi da donese novac, no ono je rekla da nema. Gospodin je glasnije rekao: “Donesi novac iz kuhinje!”, a žena mu je uskliknula: “NE DAM IM!”. Zatim nam je on saopćio: ”Eto izvinite, čuli ste ženu, tako će i vama bit kad se oženite. Zato birajte pametno i dobro se pripremite.” Nasmijali smo se i krenuli smo po drugi dio naše grupe. Putem smo zaustavljali ljude koji su rado dali svoj prilog. Na kraju naše akcije uputili smo se opet u Crveni križ. Tamo nas je dočekalo osoblje. Dobili smo sendviče, piće i slatke kroasane. Ja sam kao blagajnik odnio novac, skupili smo oko 450 kuna. Bili smo zadovoljni učinkom. Šećer na kraju bio je test iz geografije na koji smo morali trčati da ne zakasnimo.

Karlo Matošević, 2. c


Odgovori