Svaki posao koji se obavlja punim srcem jednako zahtijeva trud, rad i ljubav

  • 0

Svaki posao koji se obavlja punim srcem jednako zahtijeva trud, rad i ljubav

Intervju s ravnateljicom Ljiljanom Ptačnik

P1250362

Profesorica Ljiljana Ptačnik u našoj je školi dugi niz godina vrlo uzorno i kvalitetno predavala Hrvatski jezik. Osim toga nizala je uspjehe na različitim smotrama i natjecanjima, sudjelovala je u radnim skupinama za izradu ispita na državnoj maturi, a od devetog je mjeseca ravnateljica Gimnazije Nova Gradiška. Sastao sam se s njom kako bih otkrio njezine prve dojmove nakon dosadašnjeg rada, ali ujedno saznao i pokoju zanimljivost iz ravnateljskog posla.
Odgovore o stresu i manama ravnateljskoga posla, dojmovima, promjenama u nastavi i njezinu održavanju pročitajte u nastavku teksta.

RAVNATELJSTVO KAO DRUGA PERSPEKTIVA ONOGA ŠTO ŠKOLA JEST

Kakvi su Vam prvi dojmovi nakon dosadašnjega rada kao ravnateljica?

Dobri. Izuzetno su dobri dojmovi. Moram reći da volim raditi u školi, da biti ravnatelj ustanove, nakon što sam dvadeset i osam godina bila profesorica, daje jedan sasvim drugi uvid u to što škola jest. Sad mogu reći da cjelovito sagledavam sve poslove u školi – računovodstvo, tajništvo, pravne aspekte, nastavu itd. Moram reći da mi je to zanimljivo.

Prije nego što ste postali ravnateljica, duži ste niz godina radili kao profesorica Hrvatskoga jezika. Iako ste na službi ravnateljice tek mjesec dana, možete li nam reći koji Vam je od navedenih poslova stresniji i koji iziskuje više truda i rada?

Ne može se odrediti koji posao iziskuje više truda. Svaki posao, ako ga čovjek radi u potpunosti predan i obavlja ga punim srcem, jednako zahtijeva trud, rad i ljubav.
Ravnateljski je posao kudikamo stresniji jer je ravnatelj odgovoran za sve što se u školi događa, od toga je li dovoljan broj učenika upisan u školu, ima li dovoljno učenika za razredne odjele, kakva je organizacija nastave (nastava je, dakako, najvažnija), jesu li vrata škole otključana ili zaključana, jesu li svjetla u školi pogašena ili nisu, jesu li učionice učenicima otvorene ili nisu, kasni li netko, je li netko od profesora na bolovanju, ima li nastave ili nema itd.
Ravnatelj je također odgovoran za sve što potpisuje – financijske planove (tu su uključene plaće djelatnicima), potrebe za školu, nabavke svih potrebnih pedagoških sredstava, sve do toga ima li u WC-ima sapuna i ubrusa.
Posao koji ću ja uvijek ljubiti i nositi u srcu je svakako profesorski posao. Profesorska je struka najljepši posao na svijetu.

Što će Vam najviše nedostajati u radu kao profesorica?

Izravan dodir s učenicima, dakle, ona izravna, najneposrednija komunikacija s njima.
Oni trenutci u razredu, koje ja zovem „To je trenutak!“, kad osjetim da me razred sluša, prati, gleda raširenih očiju, otvorenih usta, da uživaju u onome što im ja predajem – to je ono što će mi najviše nedostajati.

Naravno, moj predmet kao moj predmet, hrvatski jezik kao takav volim iznad svega, to je predmet širine, svjetonazorski predmet, predmet u kojemu profesor može učenike mnogočemu naučiti, podijeliti znanje koje ima i širinu koju je tijekom životnih godina stekao.

O TRAPERICAMA I PREPISIVANJU

Koja je glavna mana ravnateljskoga posla?

Nijedan posao nema mana ako se čovjek potpuno preda i u njega uloži cijeloga sebe.
No, naravno, neke su mi stvari teško pale. Glavna je mana ravnateljskoga posla što čovjek mora biti izuzetno ozbiljan i što se mora ozbiljno odijevati. Meni, moram priznati, jako nedostaju moje traperice i ležerniji način odijevanja.

Često mi nedostaje neposredna komunikacija s mojim dragim prijateljima i kolegama iz zbornice jer kolege misle da se prema ravnatelju uvijek treba odnositi s određenim odmakom. Teško je u isto vrijeme nekome biti i ravnatelj i prijatelj.
Neke te lijepe stvari koje sam imala kao profesorica sad mi nedostaju, ali dakako,
ravnateljski je posao donio i mnoštvo novih stvari koje sada otkrivam.

Kakvo učeničko ponašanje ne podnosite?

Ne volim laži, ne samo kod učenika, već općenito u životu. U razredu sam znala reći: „Reci istinu pa makar ti nebo palo na glavu!“
Mislim da je istina uvijek pravi i najjednostavniji način.

Ne volim varanje i prepisivanje jer mislim da je to pokušaj krađe ocjena. Smatram da se na učenike mora i odgojno djelovati da budu svjesni i odgovorni prema sebi i svojim obvezama, predmetu, profesorima i ocjenama.
Ja ne vidim razliku između toga da netko ode u trgovinu i nešto ukrade ili da dođe na test i sa šalabahtera ukrade znanje – to nije ni duhovito, ni simpatično, ni lijepo, ni u redu. Svi mi imamo vlastitu slobodu i odgovorni smo za ono što izaberemo – netko izabere učiti i nedjelju popodne ili cijeli vikend provede učeći, drugi odabere ne učiti pa dođe u školu i pokuša prepisati. To je ono što me jako smeta, a sve drugo mogu razumjeti – nepodopštine, šale, pa i trenutke kad učenik ne može kontrolirati bijes, raspoloženje ili reagiranje na nešto što mu se dogodi, ali, laganje, prepisivanje i krađa su ono što ne volim.

P1250361

OTVORENA VRATA, NOVA UČIONIČKA OPREMA I NASTAVA NA PRVOM MJESTU

U ovome kratkome vremenskome periodu uveli ste mnoge promjene koje su vidljive učenicima. Neki Vas zbog toga smatraju prestrogom, a neki izrazito pravednom. Objasnite svim zbunjenim učenicima što se strožim kriterijem želi postići.

Uveli smo neke promjene, ali ne radi se o strožem kriteriju.
Prije svega, smatram da nastava mora biti neupitna i na prvom mjestu.
Otvorena su oboja ulazna vrata – na taj se način poboljšava prohodnost škole jer između 13 i 13:10, kada je smjena učenika, nastaju velike gužve kada su otvorena samo jedna vrata. Te velike gužve mogu dovesti do ozljeda učenika i naguravanja, nemogućnost žurnog i hitnog prolaska kroz vrata, a također je stranim posjetiteljima onemogućen pristup holu škole. Dakle, oboja su vrata otvorena da izlaz i ulaz budu olakšani svim osobama.
Još je jedna novina otvorenost svih učionica ujutro. Ja vjerujem našim učenicima. Učionice su bile zaključavane iz preventivnih razloga jer se mislilo da bi učenici mogli oštetiti ili otuđiti dio školskoga inventara, ali sav je vrijedan inventar ili pod ključem u ormarima ili ga mi uopće nemamo. Otvaranjem učionica učenicima putnicima koji u školu dođu i do četrdeset minuta ranije pod okolnostima prijevoza, što je meni bilo teško gledati jer su se mučili po hodnicima, klupama i stepenicama, uvelike smo olakšali jer sada mogu sjesti u svoju školsku klupu pa odspavati ili napisati školsku zadaću, iskoristiti to vrijeme i učiti.

Nadalje, ako se primijetilo, sve smo učionice, koje dosad nisu bile opremljene, opremili projektorima, laptopima ili stolnim računalima – na taj način radimo na poboljšanju kvalitete nastave.

Počeli smo nalaziti više sredstava za opremanje učionica – tako je nabavljen novi kostur za biologiju, naručili smo i torzo čovjeka, tri su loše ploče zamijenjene potpuno novim pločama, nabavili smo novu kartu za geografiju i sl.
Također smo dali suglasnost da se nastava tjelesne i zdravstvene kulture održava na klizalištu.

Ima jedna druga stvar koja se učenicima čini stroža, a to je da se za vrijeme nastave ne može hodati po hodnicima škole. Da, naravno da ne može. Školski sat traje četrdeset i pet minuta. Već od prvoga razreda osnovne škole učimo se fiziološke potrebe obavljati za vrijeme odmora, a tomu odmor i služi – da se promijeni učionica, ode na WC i pripremi za nastavu. Kada učenik za vrijeme nastave traži da izađe iz razreda, on u tom trenutku ometa profesora u njegovu predavanju, a ometa i ostale učenike iz razreda, dok zamoli, izađe pa se vrati on uvelike ometa sve prisutne.
Osim toga, učenici moraju boraviti u čuvanim prostorima tijekom nastave. Ako učenik izađe van, u tom trenutku niti njegov profesor koji je na nastavi, a ni dežurni nastavnici koji nisu na hodnicima za vrijeme sata, ne znaju gdje je učenik. Njemu može pasti napamet da izađe iz škole, naiđe auto (ja se nadam da se to nikad neće dogoditi) i nastrada. U tom je slučaju odgovoran ravnatelj škole jer mu je učenik nastradao, a vodi se da je na nastavi. Zbog svega navedenoga svi bi učenici i zaposlenici škole trebali poštivati nastavu i nastavni sat.

Mogu li Vam se učenici (i kada) doći obratiti ukoliko imaju problema, pitanja ili nejasnoća?

Uvijek. U svako vrijeme od sedam do petnaest sati, kada sam ja u školi. Mogu doći s bilo kojim problemom ili samo na razgovor. Mogu me nazvati i na mobitel – mnogi učenici naše škole imaju moj broj te me uredno zovu. Ukoliko im mogu pomoći, ja ću im pomoći. Ako imaju kakvu pritužbu (ja sam vrlo povjerljiva osoba), ja ću ih znati saslušati i znat ću prema njihovoj pritužbi reagirati, a da ni u jednom trenutku ne narušim integritet učenika. Nikada neću zapasti u situaciju da kažem taj i taj učenik ili taj i taj razred. Pokušat ću nekako posredovati između problema i učenika.

Intervju ne bi bio intervju bez brzopotenih „OVO ILI OVO“ pitanja. Ponudit ćemo Vam po dva pojma, a Vi morate vrlo brzo reći onaj koji Vam je draži.

 1. fonetika ili sintaksa

sintaksa

2. likovna umjetnost ili matematika

matematika

3. A. G. Matoš ili Josip Pupačić

A. G. Matoš

4. Balada iz predgrađa ili Matošev Notturno

Balada iz predgrađa

5. I posljednje, čaša je poluprazna ili polupuna?

Uvijek polupuna.

Intervju priredio: Karlo Szabo, 2.A


Odgovori